Reči su bez presedana. Misli su bez ograda. Stvarnost je nedokučiva. Potreba je do usijanja. Potreba za slobodom i raskidanjem okova... onih pod našom kožom i onih u našim glavama! Sve to svi želimo, a ne umemo da izgovorimo...! Slepi ispod kapaka! Slabi ispod mišića! Glupi ispod razuma! A onda će nam se odjednom pred očima pojaviti brojevi! Nizovi nula i jedinica. Zaslepiće nas svojom istinom! I tada ćemo videti Matrix!

Izvršiću srpsko ritualno samoubistvo, ubiću se od rakije! Ili ću njihove laži, sada i ovde, da razotkrijem...

1. 1. 2017.

Pogled unazad


Nenadmašni Đorđe Balašević i Bilja Krstić poželili su vam srećnu Novu godinu... Godine su prošle, bio sam tada samo jedan dečak koji je imao lepe želje i kupio ovu singl ploču... Poželio sam od tada mnogo srećnih godina sebi i drugima, ali, nekako, vremenom, prestao sam da ih slavim... Nevinost je odraslo u greh. Zamenio sam ružičaste naočare za one sa dioptrijom. I progledao! Deda Mraz je u Instabulu za ovaj doček ubio 35 ljudi, umrla mi je majka Milena te godine, umrli su Bouvi, Bata, Manda, Gaga, Marinko, Jadranka, Esma, Princ, Koen, Džordž Majkl, Umberto Eko... Srećom, zaspao sam pet minuta pre kraja ove godine. Ionako nisam imao bilo šta ikome da poželim...
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...