Reči su bez presedana. Misli su bez ograda. Stvarnost je nedokučiva. Potreba je do usijanja. Potreba za slobodom i raskidanjem okova... onih pod našom kožom i onih u našim glavama! Sve to svi želimo, a ne umemo da izgovorimo...! Slepi ispod kapaka! Slabi ispod mišića! Glupi ispod razuma! A onda će nam se odjednom pred očima pojaviti brojevi! Nizovi nula i jedinica. Zaslepiće nas svojom istinom! I tada ćemo videti Matrix!

Izvršiću srpsko ritualno samoubistvo, ubiću se od rakije! Ili ću njihove laži, sada i ovde, da razotkrijem...

1. 12. 2013.

Konkurs za najbolje knjige

 Konkurs   konkurs

IA Nova POETIKA i  Argus Books&Magazines raspisuju konkurs za najbolju knjigu poezije i najbolju knjigu proze, objavljenu između dva sajma knjiga u Beogradu. Sva izdanja objavljena pod etiketom Nova POETIKA, od 01.11.2013. do 01.09.2014. imaju pravo konkurisati... Sva dela objavljena na jezicima našeg govornog područja (srpski, hrvatski, bošnjački...), pisana latiničnim ili ćiriličnim pismom mogi učestvovati na konkursu. Izdanja koja kojima se konkuriše nisu žanrovski ograničena.

Redakcija IA Nova POETIKA će rezultate konkursa objaviti 15.09.2014. a autori najbolje proglašenih izdanja (poetskog i proznog) dobiće pravo na objavljivanje svog narednog izdanja, pod etiketom Nova POETIKA. Kompletne troškove izdanja, u tiražu od 300 primeraka (za izdanje knjige poezije u ediciji U JEDNOM DAHU) i 500 primeraka (za izdanje knjige proze u ediciji ROMANI novele PRIČE) snosiće izdavač IA Nova POETIKA.Nagrada za nagrađene knjige može biti zamenjena (na zahtev nagrađenog autora) i umesto objavljivanja knjige postati novčana: - za najbolju knjigu poezije 300 eura i za najbolju knjigu proze 500 eura.

Knjige koje budu proglašene najboljima će biti promovisane u specijalnim terminima na predstojećem sajmu knjiga u Beogradu, oktobra 2014.

Napomena: Konkurs je raspisan za autore Nove POETIKE koji su objavili (ili će objaviti) svoju knjigu u izdavačkoj kući Nova POETIKA u periodu od 01.11.2013. do 01.09.2014. Dakle, sva dela koja budu objavljena, pod našom etiketom, automatski učestvuju na konkursu.

Radove slati na sekretarpoetika@gmail.com u jednom word dokumentu.

30. 11. 2013.

“Srba će ostati koliko za pod jednu šljivu”

Jednom…. možda… čak i vrlo verovatno, i bude ostvaren ovakav scenario budućnosti kakav su opisali Lazar Janić i Stevan Šarčević u romanu “Sam, ispod šljive”. Kažem vrlo verovatno, jer se upravo, na ovom evropskom tlu, dešavaju neke stvari, javne i tajne, koje vrše selekciju naroda po raznim osnovama. Pripreme za budućnost su uvek dalekosežne, temeljne i jako dugo traju, tako da liče na istoriju napisanu nevidljivim rukama pojedinaca. Podela sveta je budućnost koju ne mogu izbeći ni Srbi.

Lepo napisano štivo. Jednostavnost rečenica je odličan način da se opišu dogadjanja i akcije koje našem sadašnjem umu nisu poznate. počev od tehnike, pa preko umne i psiho aktivnosti aktera iz vremena pređašnjeg i vremena budućeg.
Čitanje mi je otežavalo mestimično teško praćenje radnje, prvenstveno jer se ona vrlo brzo i vrlo često prebacuje iz jednog vremena u drugo. Osećala sam se kao ping-pong loptica trčeći umom i okicama par vekova nazad i napred po vremenskim nitima.  Hahaha... Likova je podosta, akcije takodje, i ovo svakako nije roman koji je dosadan. Glavni junak, nosi isto ime u svim vremenima, što je u skladu sa temom romana, kloniranje pripadnika superiornih loza (u ovom slučaju to je srpska loza), ali ne kao vladajućih pojedinaca, već kao izvršitelja nevidljivom rukom napisanih naredbi. Ipak, i to je malo otežavajuća čitalačka okolnost, ali svakako tera um na akciju… zar to i nije suština SF romana?

“Srba će ostati koliko za pod jednu šljivu” pročitaše iz stare, vekovima švercovane knjižice iz sela Kremna, dva različita, iz lažne udobnosti pomerena Srbina, sedeći ispod GMO šljive. Samo im je falio miris i ukus požegača….ali to je bilo na nekoj drugoj vremenskoj niti. Istorija ide dalje, nevidljivim rukama pojedinaca ispisana.

Dakle, ko želi da sazna šta će biti u glavnim crtama sa svetom, po vrlo logičnom sledu sadašnjih događanja, preporučujem da pročita roman "Sam ispod šljive"…..ko zna, možda se i nadjemo nekad na nekoj vremenskoj niti.;)

Za obojicu autora po : cmok: cmok: za uživanje u čitanju.


LJILJA MMM

(komentar preuzet sa foruma Krstarice)



Argus Books Online Magazine #8

 mAGAZIN

Argus Books Online Magazine
broj 8. novembar 2013.

Za 8. broj Argus Books Online Magazine piše 20 autora 38000 reči na 116 strana u koloru. Ako želite da i Vi budete autor u narednim brojevima magazina, javite nam se na mejl argusbooksmagazines@gmail.com


17. 10. 2013.

Sam, ispod šljive u prodaji!


„Nije loša ova GMO šljiva. Znaš li da su ovde nekad rađale požegače?“ Klinac koji je uzbrao šljivu izgledao je kao jebeni dendi iz donjeg grada. Vrana kosa mu se po zadnjoj modi kovrdžala preko čela, imao je lice kao da su ga remasterovali za filmski spektakl i filozofsko-zabrinuti pogled prodorno zelenih očiju. Bio je odeven u vikoplast koji je poprimio zelenoplavkastu nijansu u skladu sa okolinom.
„A?“, trže se Milivoj Jovanović, nikako ne očeku­jući pridošlicu, a ponajmanje nekog ovakvog. Pomalo se kolebao oko pomisli zašto li ga nije primetio sve dok se ovaj nije našao tačno iznad njega. Da li je to bilo zbog maskirne opreme ili zato što se Milivoj totalno isključio iz okoline? Teško je to bilo proceniti, jer Milivoja je progonio poslednji pogled koji je Ana Simonović bacila na njega. Pogled kao u devojčice, pomalo naivan, pomalo tužan. Nikako ga se nije mogao osloboditi.
„Požegače, stara sorta, sad istrebljena. A negde na paralelnoj niti ovi brežuljci vrve njome.“
„Ko si ti?“, pribrao se najzad Milivoj i upitao najlogičniju stvar koja mu je pala na pamet.
„Aleksa. Donedavno MDO agent, Lakića klon. A ti mora da si policajac koji je jurio Anu.“
„Da. Policajac koji ju je jurio i ubio“, odgovorio je ne razumevajući zašto se ispoveda nepoznatoj osobi. Nekako je to bilo prirodno, kao što jezik sam od sebe kreće ka šupljem zubu.
„Ne deluješ posebno euforično zbog toga“, reče mladić ozbiljnim tonom. Ta rečenica bi Milivoju u bilo kojoj drugoj prilici delovala ironično, ali ne sada i ne ovde.
„Zašto bih bio?“, zapita sa neugodnim osećajem svraba na čelu. Došljak mu uputi dugi ispitivački po­gled, otkide još jednu šljivu, pa zapita:
„Lepa je bila Ana, zar ne? Lepa?“ Milivoj se priseti glatkih pokreta dugačkih udova, smrtonosnog plesa izvedenog pred njegovim očima i crne kose koja se vijori poput vela. Da bila je lepa. Lepa kao lasica u kokošinjcu.
„Vrlo lepa“, reče iskreno. Aleksa klimnu ozbiljno glavom, spusti se u travu pokraj njega i uzdahnuvši sede oslanjajući se o stablo leđima. Milivoj ga ponudi cigaretom, on uze, a Milivoj izvadi poslednju, pa zgužva praznu paklicu.
„Jesi li telepata?“, upita pripaljujući.
„Najbolji“, odgovori mladić povlačeći dim sa uživanjem i posle kratke stanke doda: „Mislim da neko vreme neću koristiti taj talenat.“
„Jesi li bio u meni?“, zapita Milivoj sa zebnjom. Nije voleo kad mu neko brljavi po mislima.
„Jesam. Znaš, smešno je to. Dok sam dolazio ovamo, bio sam siguran da ću te ubiti. Na tvoju sreću video sam ti misli. Shvatio sam da smo lice i naličje istog ogledala“, reče pridošlica ozbiljno.
 „Je l’ da?“, zapita Milivoj sve ubeđeniji da sa momkom nije baš sve kako treba.
„Vidiš, oboje smo imali isti posao. Ubiti Anu. I oboje smo se hiljadu puta zapitali: zašto?“
„Da se dodvorimo glavonjama?“, nagađao je Milivoj.
„Tačno. Da se dodvorimo krvopijama koje isisavaju životne sokove iz nas. Da odradimo njihove prljave poslove“, zagleda mu se klinac u oči svojim zelenjavim pogledom.
„Jebeno.“, reče Milivoj, sve zbunjeniji njegovim nastupom. Bilo je nečega u njemu.
„Doveli su ovamo tebe i najzloglasnijeg likvidatora Međudimenzionog odseka. Zašto? Da ubijete jednu ženu? I to vam nije bilo dovoljno. Dovukli ste i armiju sa sobom.“ Klinac se najednom smračio, kao da je besan zbog nečega. Milivoj ga odmeri sa negodovanjem. A šta je trebalo da urade? Da dovedu hor bečkih dečaka, ne bi li sjebali superklona A klase?
„Armija je ovde zbog nekakve revolucije“, pobuni se. Mali je imao čudesan talenat da stvari okrene naopačke i rasturi mu misli. Najednom se osećao krivim.
„Revolucije? Šta to pričaš?“, iznenadi se Aleksa. Milivoju bi drago što je najzad nestalo njegove superiornosti i zažali što ni sam nije mnogo više znao o toj zemljoradničkoj pobuni.
„Neka seljačka buna, jebem li ga. Armija je u punoj pripravnosti“, reče neodlučno.
„Dakle, uradila je ono što joj je bio cilj. Ne verujem da je vredelo njenog života, pa ipak...“
„Ipak?“, Milivoj je postajao sve zainteresovaniji. Koliko god sumanuto delovao, to što je klinac pričao bilo je i više no razložno. Nije Milivoj baš sve razumeo. Ništa o Aleksi nije znao. Koliko god dobar istražitelj bio, nikakve šanse nije imao da probije empatičke štitove Juniorovog naslednika. Nije mogao videti njegovu tugu, nije spoznavao očaj što mu je razdirao grudi, niti je znao da bi Aleksa najradije zagrlio Aninu lešinu i ridao. Kako je mogao poznati njegove misli? Kako je mogao probiti odbranu super-klona stvorenog za psihičke udare? Nije razumeo da se Aleksa kaje što je gubio vreme proučavajući MDO arhive. Možda bi još bila živa da je smesta krenuo, možda ne bi sad ovde mudrovao nego bi je ljubio, ljubio, ljubio, baš onako kako je trebalo da bude.
„Sve je ovde. Pročitaj ako te zanima.“ Aleksa pruži Milivoju neku knjigu. Pravu knjigu, kao iz muzeja. Na koricama je bila retardirana fotka nekog starkelje i krupnim slovima ispisano: KREMANSKO PROROČANSTVO.



15. 9. 2013.

ISBN 978-86-6317-032-2

Izvor: Znak Sagite


U izdanju "Nove poetike" pojavio se futuristički akcioni roman neobičnog naziva "Sam, ispod šljive" Stevana Šarčevića i Lazara Janića. Knjiga je završni deo trilogije „Oni su ovde sa nama“ Lazara Janića.



Šta bi bilo kada bi imali mogućnost da promenimo tok stvari? Izmenimo svoju prošlost ili čak tuđu? Kreiramo savršeni svet u kojem je svima lepo, rade samo ono što vole i u kojima uživaju, dok klonovi obavljaju poslove koji drugi ne žele?
Evropa budućnosti je Republika u kojoj je ujedinjen čitav narod. Svi žive u miru i bogatstvu, ali i u neznanju, tačnije nezainteresovanosti. Odsustvo kapitalista i izvršavanja „prljavih poslova“ dovodi i do odsustva pitanja o stanju stvari i poreklu. Niko se ne pita zašto je sve tako kako je.
Zakavkaska unija, koja se nalazi van zidina savršene utopije, nije ono što se ljudima servira preko vesti.
MDO – Međudimenzionalni odsek, ima zadatak da sačuva takvo stanje. Jer, sa mogućnošću putovanja po vremenu, a samim tim i izmeni istog, opasnost nije zanemariva. Kada Ana Simonović, razočarani klon A klase krade tzv. adapter koji joj dozvoljava da se nađe u vremenu njenog izbora i počini razne zločine, detektiv Milivoj Jovanović dobija zadatak da je likvidira.
Pokušajem da uništi Aleksu Lakića, čoveka u koga je igrom slučaja zaljubljena, ona se u stvari bori protiv svoje strasti. Da bi situacija bila još gora, isti taj Aleksa Lakić, koji je agent MDO-a angažovan je da uništi nju.
Armija protiv jedne žene.
Ljubav, spletke, laži i na sve to davno zaboravljeno proročanstvo, odvešće čitaoca u svet koji alternativnu istoriju pokazuje na malo drugačiji način.
Pridružite se junacima drugoga sveta – drugoga vremena.

***

CIP - Каталогизација у публикацији
Народна библиотека Србије, Београд

821.163.41-31

Sam, ispod šljive / Lazar Janić, Stevan
Šarčević. - Beograd : Nova poetika, 2013
(Beograd : Naučna KMD). - 244 str. ; 17 cm. -

Tiraž 1.000.

ISBN 978-86-6317-032-2

COBISS.SR-ID 201008652

***

Radnja romana nas vodi trista godina u budućnost, tačnije u 2311. godinu. Svet je isparčan na nekoliko velikih geopolitičkih celina, među kojima se po izuzetnom blagostanju ističe Evropa, jedinstvena republika naseljena jednim narodom. Njeni stanovnici žive gotovo isključivo u megalopolisima. Čak i ako nisu zaposleni, uživaju visoke apanaže koje im omogućavaju luksuzan život. Poslove koje niko ne želi, obavljaju roboti i dopelgengeri, beslovesna klonirana čovekolika bića upravljana sistemima iz gradova. Negde na granicama Evrope vode se ratovi, o kojima se uglavnom zna preko herojskih saga emitovanih kroz mas-medije, ali to je na margini interesovanja zadovoljnih Evropljana.

U tom i takvom svetu, detektiv Milivoj Jovanović dobija zadatak da istraži krađu uređaja za putovanje kroz vreme, ali, takođe, i eliminiše kradljivca, nekadašnjeg agenta Međudimenzionalnog odseka (MDO) Anu Simonović, koja, izvesno, stoji iza zločina. Trag vodi van grada i on izlazi da bi otkrio da je svet mnogo drugačiji od onoga kakvim ga je zamišljao... Da stvari nisu onakve kakvim se izdaju, shvatiće ubrzo i drugi MDO agent, Aleksa Lakić, koji se otiskuje na vremensko putovanje u nameri da zaustavi odbeglu Anu Simonović, s kojom je bio u emotivnoj vezi.

Velika jurnjava po vremenskoj osi, jurnjava u realnom vremenu, Kremansko proročanstvo i neočekivana otkrića smenjuju se bez ikakve kontrole. U vrtoglavoj akcionoj priči mešaju se likovi iz različitih epoha tokom gotovo 500 godina, a super-agenti, žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budućnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti.

„Art Anima“

***
Jeste li leteli po vremenskim nitima tražeći prijatelje i neprijatelje?
Jeste li se seksali sa podatnim klonovima koji su, možda, ljudska bića?
Sigurni ste da je ova sadašnjost vaša, međutim u to veruje i vaša replika u nekoj drugačijoj sadašnjosti. Onda, koji ste to Vi: ovaj, onaj, ili oni tamo treći? Ili, četvrti...?

Takva iskustva i saznanja nudi knjiga „Sam, ispod Šljive“ Stevana Šarčevića i Lazara Janića futuristički akcioni roman koji čitaoca ostavlja bez predaha. Ličnosti iz različitih vremena tokom 4-5 vekova, super-agenti, žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budučnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti nastalih zato što je Slobodan Milošević uspeo da izbegne rat.

Roman čvrste kompozicije, ubrzane radnje i odsečnog, modernog stila koji odmah ulazi u samu srž događanja. Upečatljiva vizija sveta, Evropske unije i Srbije u mogućim budućnostima, nastalim na marginama „Kremanskog proročanstva“.

Likove romana definišu ugrađeni implanti i ukrštaji superiornih gena, pojačavajući u njima ljubav i ljubomoru, zavist i osvetoljubljivost, seksualnost i perverznost, ali i neumornu akciju za prevlast na vremenskim čvorištima koja određuju moguće sadašnjosti i različite, zabrinjavajuće budućnosti.

Dva autora usaglašenog stila u romanu uzbudljivog, atraktivnog sadržaja i ubrzane radnje, ono što najmanje očekujete pod setno-sentimentalnim naslovom „Sam, ispod šljive“.

Milivoj Anđelković

***

Stevan Šarčević je domaćim ljubiteljima fantastike poznat uglavnom kao autor nagrađivanih kratkih priča iz domena fantastike. Priče je objavljivao u regionalnim zbornicima, časopisima, elektronskim magazinima i fanzinima. Objavio je zbirku poezije "Na tragu svetlosti" (2013) i zajedno sa piscem Milivojem Anđelkovićem učestvovao u u literarnom projektu "Naseljavanje Viz@ntije".

Lazar Janić je urednik izdavačke kuće "Nova poetika". Do sada je objavio romane: "Kuća obrasla bršljanom" (2011), "Veštičje ludilo" (2012), zbirku priča "Misli očešljane vetrom" (2012) i zbirku pesama "Mirisi mamurnog mora" (2011).




16. 8. 2013.

Istoriju pišu pobednici, zar ne?!




Šta bi bilo kada bi imali mogućnost da promenimo tok stvari? Izmenimo svoju prošlost ili čak tuđu? Kreiramo savršeni svet u kojem je svima lepo, rade samo ono što vole i u kojima uživaju, dok klonovi obavljaju poslove koji drugi ne žele?
Evropa budućnosti  je Republika u kojoj je ujedinjen čitav narod. Svi žive u miru i bogatstvu, ali i u neznanju, tačnije nezainteresovanosti. Odsustvo kapitalista i izvršavanja „prljavih poslova“ dovodi i do odsustva pitanja o stanju stvari i poreklu. Niko se ne pita zašto je sve tako kako je.
Zakavkaska unija, koja se nalazi van zidina savršene utopije, nije ono što se ljudima servira preko vesti.
MDO – Međudimenzionalni odsek, ima zadatak da sačuva takvo stanje. Jer, sa mogućnošću putovanja po vremenu, a samim tim i izmeni istog, opasnost nije zanemariva. Kada Ana Simonović, razočarani klon A klase krade tzv. adapter koji joj dozvoljava da se nađe u vremenu njenog izbora i počini razne zločine, detektiv Milivoj Jovanović dobija zadatak da je likvidira.
Pokušajem da uništi Aleksu Lakića, čoveka u koga je igrom slučaja zaljubljena, ona se u stvari bori protiv svoje strasti. Da bi situacija bila još gora, isti taj Aleksa Lakić, koji je agent MDO-a angažovan je da uništi nju.
Armija protiv jedne žene.
Ljubav, spletke, laži i na sve to davno zaboravljeno proročanstvo, odvešće čitaoca u svet koji alternativnu istoriju pokazuje na malo drugačiji način.

Pridružite se junacima drugoga sveta – drugoga vremena.

Andrea Baskin

8. 8. 2013.

Jeste li leteli po vremenskim nitima tražeći prijatelje i neprijatelje?


      

Izdavačka kuća "Nova poetika" bi trebalo početkom septembra da objavi futuristički akcioni roman neobičnog naziva "Sam, ispod šljive" Stevana Šarčevića i Lazara Janića. Knjiga je završni deo trilogije „Oni su ovde sa nama“ Lazara Janića i razjašnjava drevno prokletstvo porodice Lakić.



Stevan Šarčević je domaćim ljubiteljima fantastike poznat uglavnom kao autor nagrađivanih kratkih priča iz domena fantastike. Priče je objavljivao u regionalnim zbornicima, časopisima, elektronskim magazinima i fanzinima. Objavio je zbirku poezije "Na tragu svetlosti" (2013) i zajedno sa piscem Milivojem Anđelkovićem učestvovao u u literarnom projektu "Naseljavanje Viz@ntije".

 Lazar Janić je urednik izdavačke kuće "Nova poetika". Do sada je objavio romane: "Kuća obrasla bršljanom" (2011), "Veštičje ludilo" (2012), zbirku priča "Misli očešljane vetrom" (2012) i zbirku pesama "Mirisi mamurnog mora" (2011).
  

Prvi deo trilogije: „Kuća obrasla bršljanom“, Argus (2011.)


Glavnog junaka romana „Kuća obrasla bršljanom“, Aleksu Lakića Lakija, autor Lazar Janić na prvi je pogled opisao kao vrlo kontroverznu ličnost. Vraća se iz inostranstva u pravo vreme da budzašto otkupi obezvređenu imovinu nekog društvenog preduzeća i beskurpulozno zloupotrebljava hiperinflaciju da bi je pretvorio u sopstveni lokal. Robu nabavlja koristeći sluđenost tranzicionih gubitnika. Prema mušterijama nastupa sa prezirom i nipodoštavanjem, a njegovo društvo čini polusvet opasno blizak beogradskom podzemlju.

Pa opet, isti taj Laki je čovek koji sanja. Sanja kuću obraslu bršljanom, kuću iz koje je pobegao još 1985-te po očevoj sahrani, kuću u koju nije smeo da se vrati. Svet po kome hodi postaje tek skrovište od užasnog zaveštanja što mu ga otac ostavlja. Verovao u kletve ili ne, poslušao je majku i ostao daleko od rodnog sela. Vrativši se iz potucanja po svetu, naseljava se u Beogradu 1993. godine.

Dve godine kasnije upoznaje ljubav svog života, Mariju Ranitijević. Nažalost, s njom se budi i staro prokletstvo. Nehotice, stižu u Lakiće, gde u vanvremenskom obračunu ginu Marijina baka Magdalena, obdarena veštičjim moćima, ali i Lakijevi najrođeniji. Tek tada Laki spoznaje da je Marijina loza važna karika drevne kletve. Rastaju se, možda zauvek. Marija odlazi u Pariz.

Možda bi već i to bilo sasvim dovoljno za jednu napetu priču, ali daleko od toga da se pripovest tu završava. Lakijev prijatelj Mile Desertić počinje da sanja istu opustelu kuću, sustižu ga naizgled natprirodne nevolje, a Lakija kroz snove vodi tajanstveni dečak i upućuje ga na sve jasnije tragove, na sitnice koje će pokrenuti potragu i Lakija dovesti generacijama unatrag, sve do pretka s kojim je sve započelo. Jedino rešenje je sahraniti mošti njegovih nesrećnih žrtava. Da li će uspeti u svom naumu i samim tim spasiti svog najboljeg prijatelja i povratiti ljubav, saznaćete u ovom vrtoglavom romanu.

Drugi deo trilogije: „Veštičje ludilo“, Argus (2012.)


U drugom delu sage „Oni su ovde sa nama“, autor nas storijom „Veštičje ludilo“ vraća u prošlost porodice Lakić, ne bi li razjasnio zamršena pitanja ostavljena otvorenim u „Kući obrasloj bršljanom“.

Roman započinje izvodom iz “Letopisa Lakićke parohije”, paroha Nikodija Stefanovića. Kroz Letopise se upoznajemo sa životom Lakijevog pretka Aranđela Lakića i njegovog sina Alekse, od koga je prokletstvo, kako izgleda, i započelo. Laki stranicu za stranicom letopisa prati avanture svog pretka Alekse Lakića i njegovog vernog pratioca Vučka Lukovića. Međutim, u knjizi parohije Lakićke postoji skriveno mesto, koje Laki slučajno otkriva, gotovo istovremeno kad mu postaje jasno da je njegov prijatelj Milo, ne samo povezan sa prokletstvom, nego mu je najverovatnije i rođak.

I zaista, „Veštičje ludilo“ je svojevrsni letopis prokletstva familije Lakić. Tokom Lakijeve potrage i odmicanja po pisanijama Nikodija Stefanovića, sve je jasnija povezanost prošlosti sa dalekom budućnošću i roman lagano zaokreće ka trećem delu sage.

Prateći tragove iz letopisa i probijajući se kroz ponovljena snoviđenja, Laki shvata da njegova rodna kuća, za koju je verovao da je stožer drevnog prokletstva, u stvari nije izvorni dom Lakića. Proučavajući Letopise, otkriva da je Aranđelova kuća, uništena u požaru, bila locirana na brežuljku, podalje od kuće obrasle bršljanom. Iz pripovesti o Vukadinu Lukoviću, takođe delu zapisa koji prati, otkriva da je ulaz u prvobitni podrum obeležen.

Pa opet, možda „Veštičje ludilo“ i ne bi bila prava pripovest o kletvama i duhovima, da tu nije umešan Orhan Kalamperović, medijum, naizgled komičan lik i saradnik „Trećeg oka“ (sic!), posrednik između sveta živih i sveta mrtvih. On Lakiju kroz razgovore sa pokojnicima odaje dragocene informacije i najzad na videlo izlaze svi beočuzi komplikovane slagalice. Potraga se usmerava stotinjak metara dalje, vođena hrastom zasađenim rukom Vukadina Lukovića.

I naposletku, „Veštičje ludilo“ se završava hepiendom, otkrićem izvora zla, koje se kao zagonetka provlači kroz obe knjige ove sage. Pronalaskom originalnih zapisa Alekse Lakića, čoveka od koga je prokletstvo krenulo, sve se kristalizuje i upokojenjem mošti njegovih žrtava demon osvete nestaje, ali...

Da li je sve tako jednostavno? Jer, tajanstveni Lakijev vodič se još jednom pojavljuje, valjda tek da bi otvorio novu zagonetku: Kakve veze daleka budućnost može imati sa drevnim prokletstvom?

Pitanja, pitanja, pitanja... Ovo je knjiga prepuna pitanja.

Na neka je odgovoreno, a neka tek počinju da odjekuju u očekivanju odgovora!
  

            Završni deo trilogije pod nazivom „Sam, pod šljivom“ iz štampe izlazi krajem avgusta u izdanju „Nove Poetike“.


Radnja romana nas vodi trista godina u budućnost, tačnije u 2311. godinu. Svet je isparčan na nekoliko velikih geopolitičkih celina, među kojima se po izuzetnom blagostanju ističe Evropa, jedinstvena republika naseljena jednim narodom. Njeni stanovnici žive gotovo isključivo u megalopolisima. Čak i ako nisu zaposleni, uživaju visoke apanaže koje im omogućavaju luksuzan život. Poslove koje niko ne želi, obavljaju roboti i dolpengengeri, beslovesna klonirana čovekolika bića upravljana sistemima iz gradova. Negde na granicama Evrope vode se ratovi, o kojima se uglavnom zna preko herojskih saga emitovanih kroz mas-medije, ali to je na margini interesovanja zadovoljnih Evropljana.

U tom i takvom svetu, detektiv Milivoj Jovanović dobija zadatak da istraži krađu uređaja za putovanje kroz vreme, ali, takođe, i eliminiše kradljivca, nekadašnjeg agenta Međudimenzionalnog odseka (MDO) Anu Simonović, koja, izvesno, stoji iza zločina. Trag vodi van grada i on izlazi da bi otkrio da je svet mnogo drugačiji od onoga kakvim ga je zamišljao... Da stvari nisu onakve kakvim se izdaju, shvatiće ubrzo i drugi MDO agent, Aleksa Lakić, koji se otiskuje na vremensko putovanje u nameri da zaustavi odbeglu Anu Simonović, s kojom je bio u emotivnoj vezi.

Velika jurnjava po vremenskoj osi, jurnjava u realnom vremenu, Kremansko proročanstvo i neočekivana otkrića smenjuju se bez ikakve kontrole. U vrtoglavoj akcionoj priči mešaju se likovi iz različitih epoha tokom gotovo 500 godina, a super-agenti, žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budućnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti.

Draža, „Art Anima“


Jeste li leteli po vremenskim nitima tražeći prijatelje i neprijatelje?
Jeste li se seksali sa podatnim klonovima koji su, možda, ljudska bića?
Sigurni ste da je ova sadašnjost vaša, međutim u to veruje i vaša replika u nekoj drugačijoj sadašnjosti. Onda, koji ste to Vi: ovaj, onaj, ili oni tamo treći? Ili, četvrti...?

Takva iskustva i saznanja nudi knjiga „Sam, ispod Šljive“ Stevana Šarčevića i Lazara Janića futuristički akcioni roman koji čitaoca ostavlja bez predaha. Ličnosti iz različitih vremena tokom 4-5 vekova, super-agenti, žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budučnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti nastalih zato što je Slobodan Milošević uspeo da izbegne rat.

Roman čvrste kompozicije, ubrzane radnje i odsečnog, modernog stila koji odmah ulazi u samu srž događanja. Upečatljiva vizija sveta, Evropske unije i Srbije u mogućim budućnostima, nastalim na marginama „Kremanskog proročanstva“.

Likove romana definišu ugrađeni implanti i ukrštaji superiornih gena, pojačavajući u njima ljubav i ljubomoru, zavist i osvetoljubljivost, seksualnost i perverznost, ali i neumornu akciju za prevlast na vremenskim čvorištima koja određuju moguće sadašnjosti i različite, zabrinjavajuće budućnosti.

Dva autora usaglašenog stila u romanu uzbudljivog, atraktivnog sadržaja i ubrzane radnje, ono što najmanje očekujete pod setno-sentimentalnim naslovom „Sam, ispod šljive“.

Milivoj Anđelković

4. 8. 2013.

Knjiga prepuna pitanja



Stevan Šarčević
KNJIGA PREPUNA PITANJA

            U drugom delu sage „Oni su ovde sa nama“, autor nas storijom „Veštičje ludilo“ vraća u prošlost porodice Lakić, ne bi li razjasnio zamršena pitanja ostavljena otvorenim u „Kući obrasloj bršljanom“.

            Roman započinje izvodom iz “Letopisa Lakićke parohije”, paroha Nikodija Stefanovića. Kroz Letopise se upoznajemo sa životom Lakijevog pretka Aranđela Lakića i njegovog sina Alekse, od koga je prokletstvo, kako izgleda, i započelo. Laki stranicu za stranicom letopisa prati avanture svog pretka Alekse Lakića i njegovog vernog pratioca Vučka Lukovića. Međutim, u knjizi parohije Lakićke postoji skriveno mesto, koje Laki slučajno otkriva, gotovo istovremeno kad mu postaje jasno da je njegov prijatelj Mile, ne samo povezan sa prokletstvom, nego mu je najverovatnije i rođak.

            I zaista, „Veštičje ludilo“ je svojevrsni letopis prokletstva familije Lakić. Tokom Lakijeve potrage i odmicanja po pisanijama Nikodija Stefanovića, sve je jasnija povezanost prošlosti sa dalekom budućnošću i roman lagano zaokreće ka trećem delu sage.

            Prateći tragove iz letopisa i probijajući se kroz ponovljena snoviđenja, Laki shvata da njegova rodna kuća, za koju je verovao da je stožer drevnog prokletstva, u stvari nije izvorni dom Lakića. Proučavajući Letopise, otkriva da je Aranđelova kuća, uništena u požaru, bila locirana na brežuljku, podalje od kuće obrasle bršljanom. Iz pripovesti o Vukadinu Lukoviću, takođe delu zapisa koji prati, otkriva da je ulaz u prvobitni podrum obeležen.

            Pa opet, možda „Veštičje ludilo“ i ne bi bila prava pripovest o kletvama i duhovima, da tu nije umešan Orhan Kalamperović, medijum, naizgled komičan lik i saradnik „Trećeg oka“ (sic!), posrednik između sveta živih i sveta mrtvih. On Lakiju kroz razgovore sa pokojnicima odaje dragocene informacije i najzad na videlo izlaze svi beočuzi komplikovane slagalice. Potraga se usmerava stotinjak metara dalje, vođena hrastom zasađenim rukom Vukadina Lukovića.

            I naposletku, „Veštičje ludilo“ se završava hepiendom, otkrićem izvora zla, koje se kao zagonetka provlači kroz obe knjige ove sage. Pronalaskom originalnih zapisa Alekse Lakića, čoveka od koga je prokletstvo krenulo, sve se kristalizuje i upokojenjem mošti njegovih žrtava demon osvete nestaje, ali...

            Da li je sve tako jednostavno? Jer, tajanstveni Lakijev vodič se još jednom pojavljuje, valjda tek da bi otvorio novu zagonetku: Kakve veze daleka budućnost može imati sa drevnim prokletstvom?

            Pitanja, pitanja, pitanja... Ovo je knjiga prepuna pitanja.


            Na neka je odgovoreno, a neka tek počinju da odjekuju u očekivanju odgovora!

3. 8. 2013.

Još reakcija na "Šljivu"



July 4
Pre nešto više od sat vremena završih čitanje romana. Beše to uglavnom zabavan "posao", na momente sam rudarski "znojila" svoj um jer ga je trebalo napregnuti prilikom "skakanja" iz jedne u drugu vremensku dimenziju.
I sad me okupira radoznalost kako bi Koštunica reagovao na ovu priču. Moj predlog autorima je da ga u sledećem nastavku obavezno ubace u roman, nekako bi to bar za mene bilo logično. I pravedno.
Početak romana sam čitala sa radoznalošću i lakoćom, uživala i smejala se rafiniranoj duhovitosti posebno kad su Mira i Sloba spominjani.
Scena seksa između psa i dolpengegera (zaista,Anu treba "vaskrsnuti" u sledećem nastavku) izaziva tek minimum gađenja kod čitaoca a ona druga, kad Ana i Aleksa vode ljubav, omogućava lako i brzo zaboravljanje i te izopačene i one lezbijske.
Kraj je fenomenalan, tek nakon čitanja epiloga shvatih svu simboliku naslova. Scena kad se Aleksi Lakiću saopštava da neće dočekati rođenje sina i kad mu se čini ogromna milost da vidi presek budućnosti svog potomka mi se činila nedovršenom i izazvala je malu frustraciju. To je uspešno kompenzovano epilogom koji ima skriveni optimizam i poruku: Mi Srbi jesmo nebeski (čitaj,poseban) narod i samo od nas zavisi hoće li nas ostati tek "za jednu šaku"...

Anđelka Kalezić


July 13
Retweeted Rade Santrac (@radesantrac):

Bravo!!! Napokon sjajni domaći SF :-) RT @layanich: Savršen plan, savršen dan, sve je isuviše savršeno!


July 23
Veoma interesantan roman, moderno pisan, odlična je ideja sa vremenskim petljama i aktuelnim likovima.

Milivoj Anđelković


July 30
3001. Srbi, veliki kolonizatori kulture, upadaju u poslednju dobro branjenu biblioteku. Među delima kraljeva, filozofa, kuvara, gerilci nalaze svoj Sveti gral, "Roman koji zaslužujem". Pisci su Lazar Janić i Stevan Šarčević. Nakon paljenja bibliotekara na lomači, gerilci odlaze sa plenom. Roman će čitati deci svoje dece, podvlačiti rečenice i razmišljati o idejama iznetim u delu, lepoti jedne duše koja se nije trošila na besciljnost. Jedan od vođa gerilskog pokreta, Živanović Živanović priđe prvoj šljivi iz drvoreda nad rovom ispred biblioteke. Živanović se popiškio na šljivu. Imao je dobar razlog u rukama. Ne taj razlog. Držao je knjigu koju će večeras čitati svom detetu. Pogledao je šljivu. - Kad bi se sve isekle za nešto ovako dobro, naučili bi da se borimo u vakuumu.

Kultni "pulp fiction" roman?


Miloš Živanović



2. 8. 2013.

Reakcija na "Sam, ispod šljive"



Jeste li leteli po vremenskim nitima tražeći prijatelje i neprijatelje?
Jeste li se seksali sa podatnim klonovima koji su, možda, ljudska bića?
Sigurni ste da je ova sadašnjost vaša, međutim u to veruje i vaša replika u nekoj drugašnjijoj sadašnjosti. Onda, koji ste to Vi: ovaj, onaj, ili oni tamo treći? Ili, četvrti...?

Takva iskustva i saznanja nudi knjiga „Sam, ispod šljive“ Stevana Šarčevića i Lazara Janića, futuristički akcioni roman koji čitaoca ostavlja bez predaha. Ličnosti iz različitih vremena tokom 4-5 vekova, super-agenti i žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budućnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti nastalih zato što je Slobodan Milošević uspeo da izbegne rat.

Roman čvrste kompozicije, ubrzane radnje i odsečnog, modernog stila koji odmah ulazi u samu srž događanja. Upečatljiva vizija sveta, Evropske unije i Srbije u mogućim budućnostima, nastalim na marginama „Kremanskog proročanstva“.

Likove romana definišu ugrađeni implanti i ukrštaji superiornih gena, pojačavajući u njima ljubav i ljubomoru, zavist i osvetoljubljivost, seksualnost i perverznost, ali i neumornu akciju za prevlast na vremenskim čvorištima koja određuju moguće sadašnjosti i različite, zabrinjavajuće budućnosti.

Dva autora usaglašenog stila u romanu uzbudljivog, atraktivnog sadržaja i ubrzane radnje, ono što najmanje očekujete pod setno-sentimentalnim naslovom „Sam, ispod šljive“.


Milivoj Anđelković


23. 7. 2013.

Lakijeva snovidjenja




Stevan Šarčević
LAKIJEVA SNOVIĐENJA

     Glavni junak ove storije, Aleksa Lakić Laki, na prvi je pogled vrlo kontroverzna ličnost. Vraća se iz inostranstva u pravo vreme da budzašto otkupi obezvređenu imovinu nekog društvenog preduzeća i beskurpulozno zloupotrebljava hiperinflaciju da bi je pretvorio u sopstveni lokal. Robu nabavlja koristeći sluđenost tranzicionih gubitnika. Prema mušterijama nastupa sa prezirom i nipodoštavanjem, a njegovo društvo čini polusvet opasno blizak beogradskom podzemlju.

     Pa opet, isti taj Laki je čovek koji sanja. Sanja kuću obraslu bršljanom, kuću iz koje je pobegao još 1985-te po očevoj sahrani, kuću u koju nije smeo da se vrati. Svet po kome hodi postaje tek skrovište od užasnog zaveštanja što mu ga otac ostavlja. Verovao u kletve ili ne, poslušao je majku i ostao daleko od rodnog sela. Vrativši se iz potucanja po svetu, naseljava se u Beogradu 1993. godine.

     Dve godine kasnije upoznaje ljubav svog života, Mariju Ranitijević. Nažalost, s njom se budi i staro prokletstvo. Nehotice, stižu u Lakiće, gde u vanvremenskom obračunu ginu Marijina baka Magdalena, obdarena veštičjim moćima, ali i Lakijevi najrođeniji. Tek tada Laki spoznaje da je Marijina loza važna karika drevne kletve. Rastaju se, možda zauvek. Marija odlazi u Pariz.


     Možda bi već i to bilo sasvim dovoljno za jednu napetu priču, ali daleko od toga da se pripovest tu završava. Mnogo godina kasnije, Lakijev prijatelj Mile Desertić počinje da sanja istu opustelu kuću, sustižu ga naizgled natprirodne nevolje, a Lakija kroz snove vodi tajanstveni dečak i upućuje ga na sve jasnije tragove, na sitnice koje će pokrenuti potragu i Lakija dovesti generacijama unatrag, sve do pretka ubice s kojim je prokletstvo započelo. Jedino rešenje je pronaći i sahraniti mošti njegovih nesrećnih žrtava. Da li će uspeti u svom naumu, samim tim spasiti svog najboljeg prijatelja i povratiti ljubav, saznaćete u ovom vrtoglavom romanu.

6. 7. 2013.

Samo za radoznale




              
Poglavlja u „SAM, ISPOD ŠLJIVE“, kontroverznom romanu iz koga je Balkanska Kraljica Horora, devičanstva u moralu i vaspitanju nedotaknutog, crpela inspiraciju za svoja užasavajuća nedela.        
                                
              

PROLOG
(Kako je cela nevolja počela)

1. POSETA U ĆELIJI
(Kako je cura koja je sve imala upoznala policijskog islednika)

2. O FIĆI I ROLLEXU
(Kako se rutinski sastanak pretvorio u besmislenu priču o televizoru)

3. LAZAR LAKIĆ I NJEGOVA PUŠKA
(Prvi događaj sa vremenske petlje koji je gurnuo stvari kuda nije trebalo)

4. TRABUNJANJE O TESLI
(Glavni dasa objašnjava Predsedniku kako su Beograđani umesto metroa sagradili metropolis)

5. O BRADI, OSTACIMA DORUČKA I NESTALIM ČAKŠIRAMA
(Najnovija ujdurma sa vremenske petlje)

6. BESMRTNIK
(Kako je inspektor Milivoj Jovanović shvatio da se paukova mreža može posmatrati i preko senke)

7. ZA SVE JE KRIVA TESNA KOŠULJA
(Jedno (ne)zaboravno putovanje Slobodana Miloševića)

8. SUPERKLON
(Kako se Aleksa Lakić izgubio u beskrajnim prostranstvima očiju od žada)

9. ULAZIĆU U TEBE KAD GOD POŽELIM
(Izvol'te, vrata su otvorena)

10. UZBUNA U ODELJENJU, PA I ŠIRE
(Besmrtnici baš i nisu željni buđenja negde u divljini, pored logorske vatre)

11. ONI SU OVDE, SA NAMA
(Kako se Mile Desertić, našao u hororu, kakav ni spisateljica, devičanstva u moralu i vaspitanju nedotaknutog, ne bi umela osmisliti)

12. POČETAK BUNE NA DAHIJE
(Gde je Ana seljačinama otkrila kako se odupreti Velikom Bratu i još mnogo zanimljivih događaja)

13. VEŠTIČJE LUDILO
(kako se Laki iznenada obreo pred kućom u bršljanu)

14. KEREĆA POSLA
(Ko koga ovde adaptira)

15. SUPERKLON I KLONOVI
(O planiranju strategije i Kremanskom proročanstvu)

16. DVA SNA
(Šta se dešava kad se oni umešaju)

17. INVERZNA METODA
(Milivoj Jovanović pojma nema šta bi otpočeo sa novootkrivenim tragovima)


18. JURNJAVA PO DIMENZIJAMA
(Ko će koga nadmudriti, pitanje je sad)


19. PASULJ SA KOBASICOM
(Kako je Milivoja Jovanovića sećanje na rat dovelo do novih ideja)

20. KONAČNI OBRAČUN
(Kako je Aleksa Lakić pomogao mama Lenki da odbrani Lakija)

21. RATNI DRUGOVI
(Kako je Milivoj Jovanović konačno nešto nanjušio)

22. SLIKE
(Aleksa Lakić otkriva Lakiju svoj identitet)

23. JOŠ STRATEGIJE
(Kako je Ana oformila veštičji kult Magdaleninih potomaka)

24. PROKLETI
(Kako je Laki prvi put osetio da se suočava sa vanvremenskim i mnogo opasnim pojavama)

25. POSTKREMANSKI PROROCI
(O kultu drveta, podrumu i o sekirašici)

26. LUDILO
(Krije li tu neka koreografija zamke za Anu?)

27. PUT U LAKIĆE
(Kakva, bre, seljačka buna?)

28. GDE JE POČELO?
(Kuća obrasla bršljanom)

29. POKLONJENJE KOSTIMA
(Tajna podruma pod kućom na brdu)

30. OČI U OČI
(Prosvetljenje i konačno otrežnjenje)

31. OPROŠTAJ SA PRECIMA
(Izmirenje zakrvljenih loza posle sto petnaest godina klanja)

32. ANINA OSTAVŠTINA
(I tako Milivoj Jovanović zasede sam ispod šljive)

33. OPROŠTAJ OD LAKIJA
(O ovome će tek da se priča)

EPILOG
( I tako se nađoše dva klipana pod šljivom)

3. 7. 2013.

Promotivna kampanja gospođice Kakoseonozvaše

Boban

Malopre dobijem crno na belo dokaze o tome da naš uvaženi Stipan i ovaj nadobudni mladunac Lavanich (Lazar Janić) zajedno pišu roman i kače kojekude delove toga, ali koncept i mnoge fore su "preuzeli" od Lejle Samaraj, koja je naivno svojevremeno poslala rukopis Stipanu, očekujući pomoć i podršku oko sređivanja. Kako su se u međuvremenu posvađali, Stipan smatra da je ovo dobar način osvete.
Ili je možda pravo pitanje od koga sve, kako i gde "pozajmljuje" ideje za svoje priče.
Zaista bedno, jadno i ispod svakog nivoa


Dokazi?

Dokazi će da budu postavljeni kada vidim šta dečarci imaju da kažu. Možda će odmah da priznaju, pa će i presuda biti blaža.
Postoji njen rukopis koji je star tri godine i koji je ona neoprezno podelila na previše adresa i postoji ovaj zajednički roman u nastajanju koji se obilato reklamira na sve strane gde su mnogi detalji praktično identični.
Druga je priča, ali su preuzete cake i dosetke.
Ne vrujem da bi se to dobilo na sudu, čak ni u USA, ali zato ćemo ih izvrnuti moralnom ruglu jer je očigledno da je nekoliko stvari "pokupljeno".

Evo šta je autorka napisala na fejsu:

Leila Samarrai
sumnjam da mi je neko pokrao ideju za Rim. Roman je već na putu objavljivanja, tj biće na sajmu knjiga, a moj serijal je na pdf-u koji je uklonjen s neta. mnogi znaju za Rim, mnogobrojni svedoci koji su čitali "Bila jednom jedna republika" i ako bude bilo problema, da li neko od vas svedočiti da sam ja pisala isti (roman) još 2010? ja jesam bila neoprezna što sam izbacivala delove romana na net, ali mislim da ne treba da budem pokradena. ne mogu da kažem o kojem se romanu radi dok ne skupim sve činjenice. ovde nema Institucije za zaštitu intelektualne svojine, osim na papiru, ali krađe ideja su učestale i tu nema nikakve kontrole. Zamolila bih vlasnika Mreže kreativnih ljudi da postavi moj pdf 1. deo serijala koji je objavljen ponovo na internet, da bude dostupan svačijem oku. Hvala.

Koješta. Pući ću od smeha. Bože, Boban o intelektualnoj svojini Lejle Samaraj!   Gospođica fura gerilla marketing sa svojom PR, a Boban naseda jer nije čitao ni jedno ni drugo. Odgovorno kažem da ideje Layanicha potiču još od Keplera, kako bi to Libeat napisala, odnosno da su kliše o vremenskim putovanjima kako to mali Đokica zamišlja. Ako je pokrao Lejlu, onda je pokrao i sve bioskope B kategorije sa istom temom. Time se postavlja i pitanje koga je pokrala Lejla Samaraj.

E Scallope, ako je tako, onda se izjasni: Krade li Stipan od Leile ili Boban štiti svoje pulene?

Ako baš insistiraš, Stipane, na delu je provokacija u režiji PR gospođice Samaraj. A ti si rođen da se u takva sranja uvališ. 

Mala me mrzi i od nje sam nešto slično i očekivao, ali ne i od Bobana.

Pazi sad, jedan nije ni pogledao rukopis, a drugi ga nikada nije ni dobio, ali odgovorno tvrde da nema nikakve sličnosti.
A kao dokaz treba da čitamo hiljade strana njihovog palamuđenja.

Svojevremeno sam radio pripremu za štampu knjige "Smisao sličnosti u književnosti" gde je čovek na 600 strana razglabao o namernim i nenamernim preuzimanjima motiva i razrešenja u pisanju.
Nije to ništa posebno nelegalno i vrlo je teško za dokazivanje. Samo je jadno i nemaštovito.

Ajde Bobane, uporedi sad lepo dva rukopisa i ponovi još jednom da sam ukrao bilo šta od tvog pulena.

Sad pošto sam pogledao celu dokumentaciju predistorije odnosa Lejle i ovog dvojca, biram dve stvari: prvo, neću do te mere iznositi tuđ prljav veš u javnost i drugo, jedva čekam da budem tužen uz traženu odštetu od 10 miliona dinara.
Što se tiče eventualnog plagijatorstva, postoje neke dodirne tačke u odsevima ali to može da se brani kao normalna posledica komunikacije koja je tada postojala među njima.
Sličnost u nekim uporištima jeste prisutna i sasvim je sigurno da je Stipan preuzeo te ideje od Lejle, ali niko ništa ne može da uradi oko toga.

Svojevremeno sam putovao autobusom za Novi Sad sa Slobodanom Ćurčićem i ispričao mu jednu svoju ideju za SF roman. Nekoliko meseci kasnije Dnevnik je objavio njegov roman sa praktično identičnim konceptom.
Jebiga... 

drugim rečima, zaleteo si se, kenjao napamet, optuživao i vređao bez osnove, a sad - nema veze, šalili smo se, šta nam ko može... 

i tako odoše i poslednje krpice tvog kredebiliteta...

A kako možeš biti siguran da Leila nije preuzela ideje od Stipana?
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...