Ako
udomiš mačku u stanu, nikad ništa više nećeš raditi sam! Ovo je moj
mačak Aleksa, voli da mi pomaže na tastaturi lap-topa, štampač ga
fascinira dok bruji i izbacuje listove, nezaobizalan je u kuhinji dok se
priprema hrana, danju spava na najrazličitijim mestima, u polici na
knjigama, na frižideru, na štampaču, a noću se uvuče pod ćebe pored mene
kad ja spavam.
Reči su bez presedana. Misli su bez ograda. Stvarnost je nedokučiva. Potreba je do usijanja. Potreba za slobodom i raskidanjem okova... onih pod našom kožom i onih u našim glavama! Sve to svi želimo, a ne umemo da izgovorimo...! Slepi ispod kapaka! Slabi ispod mišića! Glupi ispod razuma! A onda će nam se odjednom pred očima pojaviti brojevi! Nizovi nula i jedinica. Zaslepiće nas svojom istinom! I tada ćemo videti Matrix!
Izvršiću srpsko ritualno samoubistvo, ubiću se od rakije! Ili ću njihove laži, sada i ovde, da razotkrijem...