Reči su bez presedana. Misli su bez ograda. Stvarnost je nedokučiva. Potreba je do usijanja. Potreba za slobodom i raskidanjem okova... onih pod našom kožom i onih u našim glavama! Sve to svi želimo, a ne umemo da izgovorimo...! Slepi ispod kapaka! Slabi ispod mišića! Glupi ispod razuma! A onda će nam se odjednom pred očima pojaviti brojevi! Nizovi nula i jedinica. Zaslepiće nas svojom istinom! I tada ćemo videti Matrix!

Izvršiću srpsko ritualno samoubistvo, ubiću se od rakije! Ili ću njihove laži, sada i ovde, da razotkrijem...

17. 10. 2013.

Sam, ispod šljive u prodaji!


„Nije loša ova GMO šljiva. Znaš li da su ovde nekad rađale požegače?“ Klinac koji je uzbrao šljivu izgledao je kao jebeni dendi iz donjeg grada. Vrana kosa mu se po zadnjoj modi kovrdžala preko čela, imao je lice kao da su ga remasterovali za filmski spektakl i filozofsko-zabrinuti pogled prodorno zelenih očiju. Bio je odeven u vikoplast koji je poprimio zelenoplavkastu nijansu u skladu sa okolinom.
„A?“, trže se Milivoj Jovanović, nikako ne očeku­jući pridošlicu, a ponajmanje nekog ovakvog. Pomalo se kolebao oko pomisli zašto li ga nije primetio sve dok se ovaj nije našao tačno iznad njega. Da li je to bilo zbog maskirne opreme ili zato što se Milivoj totalno isključio iz okoline? Teško je to bilo proceniti, jer Milivoja je progonio poslednji pogled koji je Ana Simonović bacila na njega. Pogled kao u devojčice, pomalo naivan, pomalo tužan. Nikako ga se nije mogao osloboditi.
„Požegače, stara sorta, sad istrebljena. A negde na paralelnoj niti ovi brežuljci vrve njome.“
„Ko si ti?“, pribrao se najzad Milivoj i upitao najlogičniju stvar koja mu je pala na pamet.
„Aleksa. Donedavno MDO agent, Lakića klon. A ti mora da si policajac koji je jurio Anu.“
„Da. Policajac koji ju je jurio i ubio“, odgovorio je ne razumevajući zašto se ispoveda nepoznatoj osobi. Nekako je to bilo prirodno, kao što jezik sam od sebe kreće ka šupljem zubu.
„Ne deluješ posebno euforično zbog toga“, reče mladić ozbiljnim tonom. Ta rečenica bi Milivoju u bilo kojoj drugoj prilici delovala ironično, ali ne sada i ne ovde.
„Zašto bih bio?“, zapita sa neugodnim osećajem svraba na čelu. Došljak mu uputi dugi ispitivački po­gled, otkide još jednu šljivu, pa zapita:
„Lepa je bila Ana, zar ne? Lepa?“ Milivoj se priseti glatkih pokreta dugačkih udova, smrtonosnog plesa izvedenog pred njegovim očima i crne kose koja se vijori poput vela. Da bila je lepa. Lepa kao lasica u kokošinjcu.
„Vrlo lepa“, reče iskreno. Aleksa klimnu ozbiljno glavom, spusti se u travu pokraj njega i uzdahnuvši sede oslanjajući se o stablo leđima. Milivoj ga ponudi cigaretom, on uze, a Milivoj izvadi poslednju, pa zgužva praznu paklicu.
„Jesi li telepata?“, upita pripaljujući.
„Najbolji“, odgovori mladić povlačeći dim sa uživanjem i posle kratke stanke doda: „Mislim da neko vreme neću koristiti taj talenat.“
„Jesi li bio u meni?“, zapita Milivoj sa zebnjom. Nije voleo kad mu neko brljavi po mislima.
„Jesam. Znaš, smešno je to. Dok sam dolazio ovamo, bio sam siguran da ću te ubiti. Na tvoju sreću video sam ti misli. Shvatio sam da smo lice i naličje istog ogledala“, reče pridošlica ozbiljno.
 „Je l’ da?“, zapita Milivoj sve ubeđeniji da sa momkom nije baš sve kako treba.
„Vidiš, oboje smo imali isti posao. Ubiti Anu. I oboje smo se hiljadu puta zapitali: zašto?“
„Da se dodvorimo glavonjama?“, nagađao je Milivoj.
„Tačno. Da se dodvorimo krvopijama koje isisavaju životne sokove iz nas. Da odradimo njihove prljave poslove“, zagleda mu se klinac u oči svojim zelenjavim pogledom.
„Jebeno.“, reče Milivoj, sve zbunjeniji njegovim nastupom. Bilo je nečega u njemu.
„Doveli su ovamo tebe i najzloglasnijeg likvidatora Međudimenzionog odseka. Zašto? Da ubijete jednu ženu? I to vam nije bilo dovoljno. Dovukli ste i armiju sa sobom.“ Klinac se najednom smračio, kao da je besan zbog nečega. Milivoj ga odmeri sa negodovanjem. A šta je trebalo da urade? Da dovedu hor bečkih dečaka, ne bi li sjebali superklona A klase?
„Armija je ovde zbog nekakve revolucije“, pobuni se. Mali je imao čudesan talenat da stvari okrene naopačke i rasturi mu misli. Najednom se osećao krivim.
„Revolucije? Šta to pričaš?“, iznenadi se Aleksa. Milivoju bi drago što je najzad nestalo njegove superiornosti i zažali što ni sam nije mnogo više znao o toj zemljoradničkoj pobuni.
„Neka seljačka buna, jebem li ga. Armija je u punoj pripravnosti“, reče neodlučno.
„Dakle, uradila je ono što joj je bio cilj. Ne verujem da je vredelo njenog života, pa ipak...“
„Ipak?“, Milivoj je postajao sve zainteresovaniji. Koliko god sumanuto delovao, to što je klinac pričao bilo je i više no razložno. Nije Milivoj baš sve razumeo. Ništa o Aleksi nije znao. Koliko god dobar istražitelj bio, nikakve šanse nije imao da probije empatičke štitove Juniorovog naslednika. Nije mogao videti njegovu tugu, nije spoznavao očaj što mu je razdirao grudi, niti je znao da bi Aleksa najradije zagrlio Aninu lešinu i ridao. Kako je mogao poznati njegove misli? Kako je mogao probiti odbranu super-klona stvorenog za psihičke udare? Nije razumeo da se Aleksa kaje što je gubio vreme proučavajući MDO arhive. Možda bi još bila živa da je smesta krenuo, možda ne bi sad ovde mudrovao nego bi je ljubio, ljubio, ljubio, baš onako kako je trebalo da bude.
„Sve je ovde. Pročitaj ako te zanima.“ Aleksa pruži Milivoju neku knjigu. Pravu knjigu, kao iz muzeja. Na koricama je bila retardirana fotka nekog starkelje i krupnim slovima ispisano: KREMANSKO PROROČANSTVO.



15. 9. 2013.

ISBN 978-86-6317-032-2

Izvor: Znak Sagite


U izdanju "Nove poetike" pojavio se futuristički akcioni roman neobičnog naziva "Sam, ispod šljive" Stevana Šarčevića i Lazara Janića. Knjiga je završni deo trilogije „Oni su ovde sa nama“ Lazara Janića.



Šta bi bilo kada bi imali mogućnost da promenimo tok stvari? Izmenimo svoju prošlost ili čak tuđu? Kreiramo savršeni svet u kojem je svima lepo, rade samo ono što vole i u kojima uživaju, dok klonovi obavljaju poslove koji drugi ne žele?
Evropa budućnosti je Republika u kojoj je ujedinjen čitav narod. Svi žive u miru i bogatstvu, ali i u neznanju, tačnije nezainteresovanosti. Odsustvo kapitalista i izvršavanja „prljavih poslova“ dovodi i do odsustva pitanja o stanju stvari i poreklu. Niko se ne pita zašto je sve tako kako je.
Zakavkaska unija, koja se nalazi van zidina savršene utopije, nije ono što se ljudima servira preko vesti.
MDO – Međudimenzionalni odsek, ima zadatak da sačuva takvo stanje. Jer, sa mogućnošću putovanja po vremenu, a samim tim i izmeni istog, opasnost nije zanemariva. Kada Ana Simonović, razočarani klon A klase krade tzv. adapter koji joj dozvoljava da se nađe u vremenu njenog izbora i počini razne zločine, detektiv Milivoj Jovanović dobija zadatak da je likvidira.
Pokušajem da uništi Aleksu Lakića, čoveka u koga je igrom slučaja zaljubljena, ona se u stvari bori protiv svoje strasti. Da bi situacija bila još gora, isti taj Aleksa Lakić, koji je agent MDO-a angažovan je da uništi nju.
Armija protiv jedne žene.
Ljubav, spletke, laži i na sve to davno zaboravljeno proročanstvo, odvešće čitaoca u svet koji alternativnu istoriju pokazuje na malo drugačiji način.
Pridružite se junacima drugoga sveta – drugoga vremena.

***

CIP - Каталогизација у публикацији
Народна библиотека Србије, Београд

821.163.41-31

Sam, ispod šljive / Lazar Janić, Stevan
Šarčević. - Beograd : Nova poetika, 2013
(Beograd : Naučna KMD). - 244 str. ; 17 cm. -

Tiraž 1.000.

ISBN 978-86-6317-032-2

COBISS.SR-ID 201008652

***

Radnja romana nas vodi trista godina u budućnost, tačnije u 2311. godinu. Svet je isparčan na nekoliko velikih geopolitičkih celina, među kojima se po izuzetnom blagostanju ističe Evropa, jedinstvena republika naseljena jednim narodom. Njeni stanovnici žive gotovo isključivo u megalopolisima. Čak i ako nisu zaposleni, uživaju visoke apanaže koje im omogućavaju luksuzan život. Poslove koje niko ne želi, obavljaju roboti i dopelgengeri, beslovesna klonirana čovekolika bića upravljana sistemima iz gradova. Negde na granicama Evrope vode se ratovi, o kojima se uglavnom zna preko herojskih saga emitovanih kroz mas-medije, ali to je na margini interesovanja zadovoljnih Evropljana.

U tom i takvom svetu, detektiv Milivoj Jovanović dobija zadatak da istraži krađu uređaja za putovanje kroz vreme, ali, takođe, i eliminiše kradljivca, nekadašnjeg agenta Međudimenzionalnog odseka (MDO) Anu Simonović, koja, izvesno, stoji iza zločina. Trag vodi van grada i on izlazi da bi otkrio da je svet mnogo drugačiji od onoga kakvim ga je zamišljao... Da stvari nisu onakve kakvim se izdaju, shvatiće ubrzo i drugi MDO agent, Aleksa Lakić, koji se otiskuje na vremensko putovanje u nameri da zaustavi odbeglu Anu Simonović, s kojom je bio u emotivnoj vezi.

Velika jurnjava po vremenskoj osi, jurnjava u realnom vremenu, Kremansko proročanstvo i neočekivana otkrića smenjuju se bez ikakve kontrole. U vrtoglavoj akcionoj priči mešaju se likovi iz različitih epoha tokom gotovo 500 godina, a super-agenti, žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budućnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti.

„Art Anima“

***
Jeste li leteli po vremenskim nitima tražeći prijatelje i neprijatelje?
Jeste li se seksali sa podatnim klonovima koji su, možda, ljudska bića?
Sigurni ste da je ova sadašnjost vaša, međutim u to veruje i vaša replika u nekoj drugačijoj sadašnjosti. Onda, koji ste to Vi: ovaj, onaj, ili oni tamo treći? Ili, četvrti...?

Takva iskustva i saznanja nudi knjiga „Sam, ispod Šljive“ Stevana Šarčevića i Lazara Janića futuristički akcioni roman koji čitaoca ostavlja bez predaha. Ličnosti iz različitih vremena tokom 4-5 vekova, super-agenti, žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budučnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti nastalih zato što je Slobodan Milošević uspeo da izbegne rat.

Roman čvrste kompozicije, ubrzane radnje i odsečnog, modernog stila koji odmah ulazi u samu srž događanja. Upečatljiva vizija sveta, Evropske unije i Srbije u mogućim budućnostima, nastalim na marginama „Kremanskog proročanstva“.

Likove romana definišu ugrađeni implanti i ukrštaji superiornih gena, pojačavajući u njima ljubav i ljubomoru, zavist i osvetoljubljivost, seksualnost i perverznost, ali i neumornu akciju za prevlast na vremenskim čvorištima koja određuju moguće sadašnjosti i različite, zabrinjavajuće budućnosti.

Dva autora usaglašenog stila u romanu uzbudljivog, atraktivnog sadržaja i ubrzane radnje, ono što najmanje očekujete pod setno-sentimentalnim naslovom „Sam, ispod šljive“.

Milivoj Anđelković

***

Stevan Šarčević je domaćim ljubiteljima fantastike poznat uglavnom kao autor nagrađivanih kratkih priča iz domena fantastike. Priče je objavljivao u regionalnim zbornicima, časopisima, elektronskim magazinima i fanzinima. Objavio je zbirku poezije "Na tragu svetlosti" (2013) i zajedno sa piscem Milivojem Anđelkovićem učestvovao u u literarnom projektu "Naseljavanje Viz@ntije".

Lazar Janić je urednik izdavačke kuće "Nova poetika". Do sada je objavio romane: "Kuća obrasla bršljanom" (2011), "Veštičje ludilo" (2012), zbirku priča "Misli očešljane vetrom" (2012) i zbirku pesama "Mirisi mamurnog mora" (2011).




16. 8. 2013.

Istoriju pišu pobednici, zar ne?!




Šta bi bilo kada bi imali mogućnost da promenimo tok stvari? Izmenimo svoju prošlost ili čak tuđu? Kreiramo savršeni svet u kojem je svima lepo, rade samo ono što vole i u kojima uživaju, dok klonovi obavljaju poslove koji drugi ne žele?
Evropa budućnosti  je Republika u kojoj je ujedinjen čitav narod. Svi žive u miru i bogatstvu, ali i u neznanju, tačnije nezainteresovanosti. Odsustvo kapitalista i izvršavanja „prljavih poslova“ dovodi i do odsustva pitanja o stanju stvari i poreklu. Niko se ne pita zašto je sve tako kako je.
Zakavkaska unija, koja se nalazi van zidina savršene utopije, nije ono što se ljudima servira preko vesti.
MDO – Međudimenzionalni odsek, ima zadatak da sačuva takvo stanje. Jer, sa mogućnošću putovanja po vremenu, a samim tim i izmeni istog, opasnost nije zanemariva. Kada Ana Simonović, razočarani klon A klase krade tzv. adapter koji joj dozvoljava da se nađe u vremenu njenog izbora i počini razne zločine, detektiv Milivoj Jovanović dobija zadatak da je likvidira.
Pokušajem da uništi Aleksu Lakića, čoveka u koga je igrom slučaja zaljubljena, ona se u stvari bori protiv svoje strasti. Da bi situacija bila još gora, isti taj Aleksa Lakić, koji je agent MDO-a angažovan je da uništi nju.
Armija protiv jedne žene.
Ljubav, spletke, laži i na sve to davno zaboravljeno proročanstvo, odvešće čitaoca u svet koji alternativnu istoriju pokazuje na malo drugačiji način.

Pridružite se junacima drugoga sveta – drugoga vremena.

Andrea Baskin

8. 8. 2013.

Jeste li leteli po vremenskim nitima tražeći prijatelje i neprijatelje?


      

Izdavačka kuća "Nova poetika" bi trebalo početkom septembra da objavi futuristički akcioni roman neobičnog naziva "Sam, ispod šljive" Stevana Šarčevića i Lazara Janića. Knjiga je završni deo trilogije „Oni su ovde sa nama“ Lazara Janića i razjašnjava drevno prokletstvo porodice Lakić.



Stevan Šarčević je domaćim ljubiteljima fantastike poznat uglavnom kao autor nagrađivanih kratkih priča iz domena fantastike. Priče je objavljivao u regionalnim zbornicima, časopisima, elektronskim magazinima i fanzinima. Objavio je zbirku poezije "Na tragu svetlosti" (2013) i zajedno sa piscem Milivojem Anđelkovićem učestvovao u u literarnom projektu "Naseljavanje Viz@ntije".

 Lazar Janić je urednik izdavačke kuće "Nova poetika". Do sada je objavio romane: "Kuća obrasla bršljanom" (2011), "Veštičje ludilo" (2012), zbirku priča "Misli očešljane vetrom" (2012) i zbirku pesama "Mirisi mamurnog mora" (2011).
  

Prvi deo trilogije: „Kuća obrasla bršljanom“, Argus (2011.)


Glavnog junaka romana „Kuća obrasla bršljanom“, Aleksu Lakića Lakija, autor Lazar Janić na prvi je pogled opisao kao vrlo kontroverznu ličnost. Vraća se iz inostranstva u pravo vreme da budzašto otkupi obezvređenu imovinu nekog društvenog preduzeća i beskurpulozno zloupotrebljava hiperinflaciju da bi je pretvorio u sopstveni lokal. Robu nabavlja koristeći sluđenost tranzicionih gubitnika. Prema mušterijama nastupa sa prezirom i nipodoštavanjem, a njegovo društvo čini polusvet opasno blizak beogradskom podzemlju.

Pa opet, isti taj Laki je čovek koji sanja. Sanja kuću obraslu bršljanom, kuću iz koje je pobegao još 1985-te po očevoj sahrani, kuću u koju nije smeo da se vrati. Svet po kome hodi postaje tek skrovište od užasnog zaveštanja što mu ga otac ostavlja. Verovao u kletve ili ne, poslušao je majku i ostao daleko od rodnog sela. Vrativši se iz potucanja po svetu, naseljava se u Beogradu 1993. godine.

Dve godine kasnije upoznaje ljubav svog života, Mariju Ranitijević. Nažalost, s njom se budi i staro prokletstvo. Nehotice, stižu u Lakiće, gde u vanvremenskom obračunu ginu Marijina baka Magdalena, obdarena veštičjim moćima, ali i Lakijevi najrođeniji. Tek tada Laki spoznaje da je Marijina loza važna karika drevne kletve. Rastaju se, možda zauvek. Marija odlazi u Pariz.

Možda bi već i to bilo sasvim dovoljno za jednu napetu priču, ali daleko od toga da se pripovest tu završava. Lakijev prijatelj Mile Desertić počinje da sanja istu opustelu kuću, sustižu ga naizgled natprirodne nevolje, a Lakija kroz snove vodi tajanstveni dečak i upućuje ga na sve jasnije tragove, na sitnice koje će pokrenuti potragu i Lakija dovesti generacijama unatrag, sve do pretka s kojim je sve započelo. Jedino rešenje je sahraniti mošti njegovih nesrećnih žrtava. Da li će uspeti u svom naumu i samim tim spasiti svog najboljeg prijatelja i povratiti ljubav, saznaćete u ovom vrtoglavom romanu.

Drugi deo trilogije: „Veštičje ludilo“, Argus (2012.)


U drugom delu sage „Oni su ovde sa nama“, autor nas storijom „Veštičje ludilo“ vraća u prošlost porodice Lakić, ne bi li razjasnio zamršena pitanja ostavljena otvorenim u „Kući obrasloj bršljanom“.

Roman započinje izvodom iz “Letopisa Lakićke parohije”, paroha Nikodija Stefanovića. Kroz Letopise se upoznajemo sa životom Lakijevog pretka Aranđela Lakića i njegovog sina Alekse, od koga je prokletstvo, kako izgleda, i započelo. Laki stranicu za stranicom letopisa prati avanture svog pretka Alekse Lakića i njegovog vernog pratioca Vučka Lukovića. Međutim, u knjizi parohije Lakićke postoji skriveno mesto, koje Laki slučajno otkriva, gotovo istovremeno kad mu postaje jasno da je njegov prijatelj Milo, ne samo povezan sa prokletstvom, nego mu je najverovatnije i rođak.

I zaista, „Veštičje ludilo“ je svojevrsni letopis prokletstva familije Lakić. Tokom Lakijeve potrage i odmicanja po pisanijama Nikodija Stefanovića, sve je jasnija povezanost prošlosti sa dalekom budućnošću i roman lagano zaokreće ka trećem delu sage.

Prateći tragove iz letopisa i probijajući se kroz ponovljena snoviđenja, Laki shvata da njegova rodna kuća, za koju je verovao da je stožer drevnog prokletstva, u stvari nije izvorni dom Lakića. Proučavajući Letopise, otkriva da je Aranđelova kuća, uništena u požaru, bila locirana na brežuljku, podalje od kuće obrasle bršljanom. Iz pripovesti o Vukadinu Lukoviću, takođe delu zapisa koji prati, otkriva da je ulaz u prvobitni podrum obeležen.

Pa opet, možda „Veštičje ludilo“ i ne bi bila prava pripovest o kletvama i duhovima, da tu nije umešan Orhan Kalamperović, medijum, naizgled komičan lik i saradnik „Trećeg oka“ (sic!), posrednik između sveta živih i sveta mrtvih. On Lakiju kroz razgovore sa pokojnicima odaje dragocene informacije i najzad na videlo izlaze svi beočuzi komplikovane slagalice. Potraga se usmerava stotinjak metara dalje, vođena hrastom zasađenim rukom Vukadina Lukovića.

I naposletku, „Veštičje ludilo“ se završava hepiendom, otkrićem izvora zla, koje se kao zagonetka provlači kroz obe knjige ove sage. Pronalaskom originalnih zapisa Alekse Lakića, čoveka od koga je prokletstvo krenulo, sve se kristalizuje i upokojenjem mošti njegovih žrtava demon osvete nestaje, ali...

Da li je sve tako jednostavno? Jer, tajanstveni Lakijev vodič se još jednom pojavljuje, valjda tek da bi otvorio novu zagonetku: Kakve veze daleka budućnost može imati sa drevnim prokletstvom?

Pitanja, pitanja, pitanja... Ovo je knjiga prepuna pitanja.

Na neka je odgovoreno, a neka tek počinju da odjekuju u očekivanju odgovora!
  

            Završni deo trilogije pod nazivom „Sam, pod šljivom“ iz štampe izlazi krajem avgusta u izdanju „Nove Poetike“.


Radnja romana nas vodi trista godina u budućnost, tačnije u 2311. godinu. Svet je isparčan na nekoliko velikih geopolitičkih celina, među kojima se po izuzetnom blagostanju ističe Evropa, jedinstvena republika naseljena jednim narodom. Njeni stanovnici žive gotovo isključivo u megalopolisima. Čak i ako nisu zaposleni, uživaju visoke apanaže koje im omogućavaju luksuzan život. Poslove koje niko ne želi, obavljaju roboti i dolpengengeri, beslovesna klonirana čovekolika bića upravljana sistemima iz gradova. Negde na granicama Evrope vode se ratovi, o kojima se uglavnom zna preko herojskih saga emitovanih kroz mas-medije, ali to je na margini interesovanja zadovoljnih Evropljana.

U tom i takvom svetu, detektiv Milivoj Jovanović dobija zadatak da istraži krađu uređaja za putovanje kroz vreme, ali, takođe, i eliminiše kradljivca, nekadašnjeg agenta Međudimenzionalnog odseka (MDO) Anu Simonović, koja, izvesno, stoji iza zločina. Trag vodi van grada i on izlazi da bi otkrio da je svet mnogo drugačiji od onoga kakvim ga je zamišljao... Da stvari nisu onakve kakvim se izdaju, shvatiće ubrzo i drugi MDO agent, Aleksa Lakić, koji se otiskuje na vremensko putovanje u nameri da zaustavi odbeglu Anu Simonović, s kojom je bio u emotivnoj vezi.

Velika jurnjava po vremenskoj osi, jurnjava u realnom vremenu, Kremansko proročanstvo i neočekivana otkrića smenjuju se bez ikakve kontrole. U vrtoglavoj akcionoj priči mešaju se likovi iz različitih epoha tokom gotovo 500 godina, a super-agenti, žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budućnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti.

Draža, „Art Anima“


Jeste li leteli po vremenskim nitima tražeći prijatelje i neprijatelje?
Jeste li se seksali sa podatnim klonovima koji su, možda, ljudska bića?
Sigurni ste da je ova sadašnjost vaša, međutim u to veruje i vaša replika u nekoj drugačijoj sadašnjosti. Onda, koji ste to Vi: ovaj, onaj, ili oni tamo treći? Ili, četvrti...?

Takva iskustva i saznanja nudi knjiga „Sam, ispod Šljive“ Stevana Šarčevića i Lazara Janića futuristički akcioni roman koji čitaoca ostavlja bez predaha. Ličnosti iz različitih vremena tokom 4-5 vekova, super-agenti, žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budučnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti nastalih zato što je Slobodan Milošević uspeo da izbegne rat.

Roman čvrste kompozicije, ubrzane radnje i odsečnog, modernog stila koji odmah ulazi u samu srž događanja. Upečatljiva vizija sveta, Evropske unije i Srbije u mogućim budućnostima, nastalim na marginama „Kremanskog proročanstva“.

Likove romana definišu ugrađeni implanti i ukrštaji superiornih gena, pojačavajući u njima ljubav i ljubomoru, zavist i osvetoljubljivost, seksualnost i perverznost, ali i neumornu akciju za prevlast na vremenskim čvorištima koja određuju moguće sadašnjosti i različite, zabrinjavajuće budućnosti.

Dva autora usaglašenog stila u romanu uzbudljivog, atraktivnog sadržaja i ubrzane radnje, ono što najmanje očekujete pod setno-sentimentalnim naslovom „Sam, ispod šljive“.

Milivoj Anđelković

4. 8. 2013.

Knjiga prepuna pitanja



Stevan Šarčević
KNJIGA PREPUNA PITANJA

            U drugom delu sage „Oni su ovde sa nama“, autor nas storijom „Veštičje ludilo“ vraća u prošlost porodice Lakić, ne bi li razjasnio zamršena pitanja ostavljena otvorenim u „Kući obrasloj bršljanom“.

            Roman započinje izvodom iz “Letopisa Lakićke parohije”, paroha Nikodija Stefanovića. Kroz Letopise se upoznajemo sa životom Lakijevog pretka Aranđela Lakića i njegovog sina Alekse, od koga je prokletstvo, kako izgleda, i započelo. Laki stranicu za stranicom letopisa prati avanture svog pretka Alekse Lakića i njegovog vernog pratioca Vučka Lukovića. Međutim, u knjizi parohije Lakićke postoji skriveno mesto, koje Laki slučajno otkriva, gotovo istovremeno kad mu postaje jasno da je njegov prijatelj Mile, ne samo povezan sa prokletstvom, nego mu je najverovatnije i rođak.

            I zaista, „Veštičje ludilo“ je svojevrsni letopis prokletstva familije Lakić. Tokom Lakijeve potrage i odmicanja po pisanijama Nikodija Stefanovića, sve je jasnija povezanost prošlosti sa dalekom budućnošću i roman lagano zaokreće ka trećem delu sage.

            Prateći tragove iz letopisa i probijajući se kroz ponovljena snoviđenja, Laki shvata da njegova rodna kuća, za koju je verovao da je stožer drevnog prokletstva, u stvari nije izvorni dom Lakića. Proučavajući Letopise, otkriva da je Aranđelova kuća, uništena u požaru, bila locirana na brežuljku, podalje od kuće obrasle bršljanom. Iz pripovesti o Vukadinu Lukoviću, takođe delu zapisa koji prati, otkriva da je ulaz u prvobitni podrum obeležen.

            Pa opet, možda „Veštičje ludilo“ i ne bi bila prava pripovest o kletvama i duhovima, da tu nije umešan Orhan Kalamperović, medijum, naizgled komičan lik i saradnik „Trećeg oka“ (sic!), posrednik između sveta živih i sveta mrtvih. On Lakiju kroz razgovore sa pokojnicima odaje dragocene informacije i najzad na videlo izlaze svi beočuzi komplikovane slagalice. Potraga se usmerava stotinjak metara dalje, vođena hrastom zasađenim rukom Vukadina Lukovića.

            I naposletku, „Veštičje ludilo“ se završava hepiendom, otkrićem izvora zla, koje se kao zagonetka provlači kroz obe knjige ove sage. Pronalaskom originalnih zapisa Alekse Lakića, čoveka od koga je prokletstvo krenulo, sve se kristalizuje i upokojenjem mošti njegovih žrtava demon osvete nestaje, ali...

            Da li je sve tako jednostavno? Jer, tajanstveni Lakijev vodič se još jednom pojavljuje, valjda tek da bi otvorio novu zagonetku: Kakve veze daleka budućnost može imati sa drevnim prokletstvom?

            Pitanja, pitanja, pitanja... Ovo je knjiga prepuna pitanja.


            Na neka je odgovoreno, a neka tek počinju da odjekuju u očekivanju odgovora!

3. 8. 2013.

Još reakcija na "Šljivu"



July 4
Pre nešto više od sat vremena završih čitanje romana. Beše to uglavnom zabavan "posao", na momente sam rudarski "znojila" svoj um jer ga je trebalo napregnuti prilikom "skakanja" iz jedne u drugu vremensku dimenziju.
I sad me okupira radoznalost kako bi Koštunica reagovao na ovu priču. Moj predlog autorima je da ga u sledećem nastavku obavezno ubace u roman, nekako bi to bar za mene bilo logično. I pravedno.
Početak romana sam čitala sa radoznalošću i lakoćom, uživala i smejala se rafiniranoj duhovitosti posebno kad su Mira i Sloba spominjani.
Scena seksa između psa i dolpengegera (zaista,Anu treba "vaskrsnuti" u sledećem nastavku) izaziva tek minimum gađenja kod čitaoca a ona druga, kad Ana i Aleksa vode ljubav, omogućava lako i brzo zaboravljanje i te izopačene i one lezbijske.
Kraj je fenomenalan, tek nakon čitanja epiloga shvatih svu simboliku naslova. Scena kad se Aleksi Lakiću saopštava da neće dočekati rođenje sina i kad mu se čini ogromna milost da vidi presek budućnosti svog potomka mi se činila nedovršenom i izazvala je malu frustraciju. To je uspešno kompenzovano epilogom koji ima skriveni optimizam i poruku: Mi Srbi jesmo nebeski (čitaj,poseban) narod i samo od nas zavisi hoće li nas ostati tek "za jednu šaku"...

Anđelka Kalezić


July 13
Retweeted Rade Santrac (@radesantrac):

Bravo!!! Napokon sjajni domaći SF :-) RT @layanich: Savršen plan, savršen dan, sve je isuviše savršeno!


July 23
Veoma interesantan roman, moderno pisan, odlična je ideja sa vremenskim petljama i aktuelnim likovima.

Milivoj Anđelković


July 30
3001. Srbi, veliki kolonizatori kulture, upadaju u poslednju dobro branjenu biblioteku. Među delima kraljeva, filozofa, kuvara, gerilci nalaze svoj Sveti gral, "Roman koji zaslužujem". Pisci su Lazar Janić i Stevan Šarčević. Nakon paljenja bibliotekara na lomači, gerilci odlaze sa plenom. Roman će čitati deci svoje dece, podvlačiti rečenice i razmišljati o idejama iznetim u delu, lepoti jedne duše koja se nije trošila na besciljnost. Jedan od vođa gerilskog pokreta, Živanović Živanović priđe prvoj šljivi iz drvoreda nad rovom ispred biblioteke. Živanović se popiškio na šljivu. Imao je dobar razlog u rukama. Ne taj razlog. Držao je knjigu koju će večeras čitati svom detetu. Pogledao je šljivu. - Kad bi se sve isekle za nešto ovako dobro, naučili bi da se borimo u vakuumu.

Kultni "pulp fiction" roman?


Miloš Živanović



2. 8. 2013.

Reakcija na "Sam, ispod šljive"



Jeste li leteli po vremenskim nitima tražeći prijatelje i neprijatelje?
Jeste li se seksali sa podatnim klonovima koji su, možda, ljudska bića?
Sigurni ste da je ova sadašnjost vaša, međutim u to veruje i vaša replika u nekoj drugašnjijoj sadašnjosti. Onda, koji ste to Vi: ovaj, onaj, ili oni tamo treći? Ili, četvrti...?

Takva iskustva i saznanja nudi knjiga „Sam, ispod šljive“ Stevana Šarčevića i Lazara Janića, futuristički akcioni roman koji čitaoca ostavlja bez predaha. Ličnosti iz različitih vremena tokom 4-5 vekova, super-agenti i žrtve genetskih manipulacija i tehnologija budućnosti sukobljavaju se na čvornim vremenskim petljama sadašnjosti i alternativnih budućnosti nastalih zato što je Slobodan Milošević uspeo da izbegne rat.

Roman čvrste kompozicije, ubrzane radnje i odsečnog, modernog stila koji odmah ulazi u samu srž događanja. Upečatljiva vizija sveta, Evropske unije i Srbije u mogućim budućnostima, nastalim na marginama „Kremanskog proročanstva“.

Likove romana definišu ugrađeni implanti i ukrštaji superiornih gena, pojačavajući u njima ljubav i ljubomoru, zavist i osvetoljubljivost, seksualnost i perverznost, ali i neumornu akciju za prevlast na vremenskim čvorištima koja određuju moguće sadašnjosti i različite, zabrinjavajuće budućnosti.

Dva autora usaglašenog stila u romanu uzbudljivog, atraktivnog sadržaja i ubrzane radnje, ono što najmanje očekujete pod setno-sentimentalnim naslovom „Sam, ispod šljive“.


Milivoj Anđelković


23. 7. 2013.

Lakijeva snovidjenja




Stevan Šarčević
LAKIJEVA SNOVIĐENJA

     Glavni junak ove storije, Aleksa Lakić Laki, na prvi je pogled vrlo kontroverzna ličnost. Vraća se iz inostranstva u pravo vreme da budzašto otkupi obezvređenu imovinu nekog društvenog preduzeća i beskurpulozno zloupotrebljava hiperinflaciju da bi je pretvorio u sopstveni lokal. Robu nabavlja koristeći sluđenost tranzicionih gubitnika. Prema mušterijama nastupa sa prezirom i nipodoštavanjem, a njegovo društvo čini polusvet opasno blizak beogradskom podzemlju.

     Pa opet, isti taj Laki je čovek koji sanja. Sanja kuću obraslu bršljanom, kuću iz koje je pobegao još 1985-te po očevoj sahrani, kuću u koju nije smeo da se vrati. Svet po kome hodi postaje tek skrovište od užasnog zaveštanja što mu ga otac ostavlja. Verovao u kletve ili ne, poslušao je majku i ostao daleko od rodnog sela. Vrativši se iz potucanja po svetu, naseljava se u Beogradu 1993. godine.

     Dve godine kasnije upoznaje ljubav svog života, Mariju Ranitijević. Nažalost, s njom se budi i staro prokletstvo. Nehotice, stižu u Lakiće, gde u vanvremenskom obračunu ginu Marijina baka Magdalena, obdarena veštičjim moćima, ali i Lakijevi najrođeniji. Tek tada Laki spoznaje da je Marijina loza važna karika drevne kletve. Rastaju se, možda zauvek. Marija odlazi u Pariz.


     Možda bi već i to bilo sasvim dovoljno za jednu napetu priču, ali daleko od toga da se pripovest tu završava. Mnogo godina kasnije, Lakijev prijatelj Mile Desertić počinje da sanja istu opustelu kuću, sustižu ga naizgled natprirodne nevolje, a Lakija kroz snove vodi tajanstveni dečak i upućuje ga na sve jasnije tragove, na sitnice koje će pokrenuti potragu i Lakija dovesti generacijama unatrag, sve do pretka ubice s kojim je prokletstvo započelo. Jedino rešenje je pronaći i sahraniti mošti njegovih nesrećnih žrtava. Da li će uspeti u svom naumu, samim tim spasiti svog najboljeg prijatelja i povratiti ljubav, saznaćete u ovom vrtoglavom romanu.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...