Reči su bez presedana. Misli su bez ograda. Stvarnost je nedokučiva. Potreba je do usijanja. Potreba za slobodom i raskidanjem okova... onih pod našom kožom i onih u našim glavama! Sve to svi želimo, a ne umemo da izgovorimo...! Slepi ispod kapaka! Slabi ispod mišića! Glupi ispod razuma! A onda će nam se odjednom pred očima pojaviti brojevi! Nizovi nula i jedinica. Zaslepiće nas svojom istinom! I tada ćemo videti Matrix!

Izvršiću srpsko ritualno samoubistvo, ubiću se od rakije! Ili ću njihove laži, sada i ovde, da razotkrijem...

3. 8. 2012.

Ja sam sanjar. Bar je to onaj bolji deo mene...





Nisam siguran da li sanjam ovu stvarnost, ili  živim svoj san...
Lakše mi je da mislim da još uvek sanjam...
Ja sam mesečar. Ako me negde sretnete, nemojte da me budite!
Ako me probudite, bojim se da ću svoj san zaboraviti...
Ja sam sanjar. Bar je to onaj bolji deo mene...
Po poslednji put prelazim daljine, mesta na kojima sam davno bio, posetiću drage ljude, ljude kojih više nemam, da još jednom uhvatim njihove poglede, nahranim se njihovim osmesima, prisetim se njihovih reči, i šta su mi značili... A onda... probudiću se srećan!
Ako me budete tražili, naći ćete me na mestu gde duga dodiruje zemlju... Ako je ta vaša duga i moja duga...




Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...