Reči su bez presedana. Misli su bez ograda. Stvarnost je nedokučiva. Potreba je do usijanja. Potreba za slobodom i raskidanjem okova... onih pod našom kožom i onih u našim glavama! Sve to svi želimo, a ne umemo da izgovorimo...! Slepi ispod kapaka! Slabi ispod mišića! Glupi ispod razuma! A onda će nam se odjednom pred očima pojaviti brojevi! Nizovi nula i jedinica. Zaslepiće nas svojom istinom! I tada ćemo videti Matrix!

Izvršiću srpsko ritualno samoubistvo, ubiću se od rakije! Ili ću njihove laži, sada i ovde, da razotkrijem...

27. 9. 2011.

Došao je iznenada, sa dvolitrom rakije i romanom u lap topu



      Došao je iznenada, sa dvolitrom rakije i romanom u lap topu.

      Aleksa Lakić je, tek posle treće čašice, konačno mi saopštio razlog svoje posete.
      Rekao mi je da mu se ne svidja dezinformacija koju sam proturio medijima o njegovoj navodnoj smrti.
      Rekao mi je da bi bilo u redu, da na istom mestu objavim izvinjenje i ispravku.
      Rekao mi je da ima još nekog nedovršenog posla i da mu je umiranje zasad, zadnja rupa na svirali.
      Posle šeste čašice mi je čak i pokazao delove njegove nove knjige. To je roman o romanu koga piše njegov glavni junak, Lazar Janić... Rekao mi je da još nije smislio kraj...
      Posle desete čašice, verujte mi na reč, ne znam šta je dalje bilo...
      Ujutru sam se probudio mamuran, jer, rakija mu je bila, boli glava!


Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...