Reči su bez presedana. Misli su bez ograda. Stvarnost je nedokučiva. Potreba je do usijanja. Potreba za slobodom i raskidanjem okova... onih pod našom kožom i onih u našim glavama! Sve to svi želimo, a ne umemo da izgovorimo...! Slepi ispod kapaka! Slabi ispod mišića! Glupi ispod razuma! A onda će nam se odjednom pred očima pojaviti brojevi! Nizovi nula i jedinica. Zaslepiće nas svojom istinom! I tada ćemo videti Matrix!

Izvršiću srpsko ritualno samoubistvo, ubiću se od rakije! Ili ću njihove laži, sada i ovde, da razotkrijem...

24. 9. 2011.

Sa zalepljenom svežom zakrpom na srcu



Zaogrnut nekom potmulom teskobom, koja mu je besćutno provirivala iz očiju, i sa zalepljenom svežom zakrpom na srcu raštimovanom godinama skrivanja, okrenuo je kameno lice oštrom jesenjem vetru, da mu ublaži ranu... da mu pomiluje dušu.




Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...