Reči su bez presedana. Misli su bez ograda. Stvarnost je nedokučiva. Potreba je do usijanja. Potreba za slobodom i raskidanjem okova... onih pod našom kožom i onih u našim glavama! Sve to svi želimo, a ne umemo da izgovorimo...! Slepi ispod kapaka! Slabi ispod mišića! Glupi ispod razuma! A onda će nam se odjednom pred očima pojaviti brojevi! Nizovi nula i jedinica. Zaslepiće nas svojom istinom! I tada ćemo videti Matrix!

Izvršiću srpsko ritualno samoubistvo, ubiću se od rakije! Ili ću njihove laži, sada i ovde, da razotkrijem...

26. 8. 2011.

Mirisi mamurnog mora







Sve svoje pesme napisao sam sa dvadeset godina… I od onda sam prestao da ih pišem.
Život je otišao dalje, a one su ostale, zaboravljene, u prvoj zbirci pesama, “Mirisi mamurnog mora”,  koju sam napisao još daleke 1986. godine, na Lastovu… Te zbirke više nema. Imao sam jedan primerak, i pre mnogo godina sam ga poklonio jednoj devojci. Neke od tih pesama ostale su mi u sećanju, a neke sam nedavno uspeo da pronadjem u rukopisima, u nekim svojim starim beležnicama iz davnog vremena.
U želji da ove pesme istrgnem iz zaborava, sakupljam ih ponovo, u ovoj e-knjizi istog naslova…
I zaista, listajući te stare beležnice, pored mirisa prašine, ponovo sam osetio i taj miris mamurnog mora, koji me je nadahnuo…

Lazar Janić

Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...