Reči su bez presedana. Misli su bez ograda. Stvarnost je nedokučiva. Potreba je do usijanja. Potreba za slobodom i raskidanjem okova... onih pod našom kožom i onih u našim glavama! Sve to svi želimo, a ne umemo da izgovorimo...! Slepi ispod kapaka! Slabi ispod mišića! Glupi ispod razuma! A onda će nam se odjednom pred očima pojaviti brojevi! Nizovi nula i jedinica. Zaslepiće nas svojom istinom! I tada ćemo videti Matrix!

Izvršiću srpsko ritualno samoubistvo, ubiću se od rakije! Ili ću njihove laži, sada i ovde, da razotkrijem...

16. 11. 2012.

Mi smo samo žabe u zajedničkom loncu, i još uvek se kuvamo...

      

      Ja da vam kažem! Za par godina, ovo naše vreme, zvaće dobrim starim vremenima!
      Ne zato što je danas dobro...
      Pričam uopšteno, zato što kad bih sad rekao "a šta je sa naftom?", neko bi me proglasio ludakom teorija zavere.
      A toga "šta je...?" imam ja mnogo...
      Navikli smo se da voda iz slavine poteče kad god je odvrnemo, struje ima kad pritisnemo prekidač, nafte ima kad stanemo na pumpu...
      I mislimo da će tako biti večno.
      A je li znate da mi danas već trošimo resurse naše dece?
      E, kako je lepo, kad plata nije legla, a imaš pet čekova...
      A znate li, da na ovoj planeti, mi danas unovčavamo čekove naše dece?
      Kažu, da bi promenio svet, moraš početi da menjaš sebe!
      Čuli ste onu priču o žabi kad je stavite u lonac vode i počnete polako da je zagrevate? Žaba i ne primeti kad je skuvana!
      Mi smo samo žabe u zajedničkom loncu, i još uvek se kuvamo...
      Imamo, struju , imamo internet, imamo na raspolaganju sve blagodeti tehnološkog doba! Zaboravili smo na prirodu? Pa mi smo samo tren u bivstvovanju ove planete, nismo još zapamtili ni prethodno ledeno doba! Istoriju pamtimo od Isusa, a sve pre toga zovemo preistorijom!
      A znate li da je ljudi u vreme Isusa bilo tek par miliona, a danas nas ima sedam milijardi?
      Ne možete gajiti ni sto kokoški u kokošinjcu od dvadeset kvadrata...
      Da li ste svesni da smo mi zadnja generacija ljudi na ovom svetu, koja se još uvek komotno ponaša kao da je cela planeta njihova?!
      Nisam toliko pametan da vam sad ja tu dam rešenje... Ali ću da vam ukažem na problem, a vi razmislite.
      Kad biramo naše vodje treba da ih pitamo neka druga pitanja a ne da li je granica na Merdaru ili nije. Naše granice oivičene su našim nebom!
       I neće smak sveta biti 21.12. ove godine ali će sigurno biti u ovom veku, ako se ne promenimo!
      Ja da vam kažem!... Ali, ko sam ja da vam bilo šta pričam?
      Slušajte mene, a radite kako hoćete!


http://chaplinradio.weebly.com





7. 11. 2012.

Zelenko je bio konj, a ne ja!




Ne, ne živim ja u prošlosti. Nažalost.
Kad sam bio klinac, moj deda je imao konja, Zelenka. Bio je već star. Ne deda, nego Zelenko.
Zelenko je bio stariji od mog dede, jer deda ga je nadživeo.
Sećam se da sam u četvrtom razredu osnovne škole imao pismeni zadatak "Moja porodica, ili-takvo-nešto-jebemliga". Ja sam pisao o Zelenku.
Zelenko je bio konj, a ne ja!
Sad ne znam ni gde mu je grob. Nadam se da nije u konjskim kobasicama.
Kad je Zelenko umro, u njegovoj štali su živele svinje. Njih nisam voleo kao Zelenka. Ni imena nisu imale.
Ne znam što vam ovo pričam? Možda zato što je svako u svom detinjstvu imao nekog svog Zelenka...
Sad imam svo vreme ovog sveta... Ali, nemam više vremena.
Štedim reči. Reči su skupe, rečenice su jevtine...
Isuviše ožiljaka je na duši...
Nedostaje... Ne, dosta je!


5. 10. 2012.

Prilog za biografiju




Te 1966. Indira Gandi je izabrana za premijera Indije, Žorž Pompidu za predsednika Francuske, Bitlsi su harali UK i otkriven je Saturnov mesec Epimetej.

Te 1966. Ronald Regan je postao guverner Kalifornije,  u Kini je počela kulturna revolucija, Roling Stounsi izdali Paint it Black i rodio sam se ja.

Te 1966. Aleksa Lakić je imao šest godina, igrao se na livadi pored kuće obrasle bršljanom i nije ni slutio da sam se ja rodio.

Upoznali smo se tek 2010. Došao je kod mene sa dvolitrom rakije i rekao: Dobar dan, ja sam Aleksa Lakić. Želim da ti ispričam jednu priču.

Ta njegova priča me je oborila s nogu, ili je to možda uradila rakija koju je doneo? 

Priču sam pretočio u roman "Kuća obrasla bršljanom".

Rakiju sam popio.









29. 9. 2012.

Beskućniku je svaka večera, tajna večera...


     

      Danas sam video Deda Mraza. Imao je odrpano odelo i preturao nešto po kontejneru. Poznao sam ga samo po beloj bradi.
      Beskućniku je svaka večera, tajna večera...
      Bacajte što više korisnih stvari u kontejnere. Ima mnogo više onih, kojima to nešto treba mnogo više, nego vama!
      Pomislite samo, on bi lako mogao da se snadje na vašem mestu, ali, kako bi ste se vi snašli na njegovom?
      Sunovrat obično započne onog trenutka kad shvatiš da si se probudio u oblacima.
      Kad na nizbrdici zaključiš da ti je nestalo goriva, kočnice otkazale, i točkovi krenuli nizbrdo, možeš samo da nišaniš put i nadaš se čudu! Ništa mi ne vredi što je ceo predjen put iza mene bio srećan i idiličan, kad će zaustavljanje biti nesrećno i bolno.
      Mlad sam, naučiću. Zreo sam, shvatiću. Iskusan sam, zaboraviću...
      Oprostite budali. On obično ne zna šta radi.
      






20. 9. 2012.

Ja sam mešanac, pola čovek, a pola džukela!


      


      Sakupljam kučiće lutalice i hranim ih dok ne postanu velike džukele.
      Nemam s kim ni da se, kao čovek, posvadjam...
      Nekad sam tako bezobrazan, sirov i brutalan, to nisam ja, ali to me opušta...
      Kad pričam o tamo njima, odjednom sam pun rdje i otrova! Neću o njima, bojim se, neću sav otrov izbaciti, ostaće ga u meni, otrovaću nevine.
      Nećemo o politici. Politika je kurva. Kurve pošteno rade za svoj dinar. Političari su pošteni... Ma, jesam li rekao, nećemo o politici!
      Nije moje da mislim, ima ko je plaćen da misli za mene... Kad sledeći put budem otvorio usta, biće to zato što mi se zeva, a ne zato što mi se priča šta mislim...
      Zašto ja jedini da uvek ispadnem lud i ofiram šta mislim?!
      Hiljadu puta sam naglas rekao šta sam mislio... Nije vredelo... Od sada ću samo glasno da odćutim!
      Postoje reči koje samo bockaju, i one koje probadaju, a postoje i neke koje ubijaju!
      Moja inspiracija dolazi iz jaja, polupanih, a nemućenih, na oko...
      Sto ću zala učiniti. Prevariću. Krašću. Slagaću. Tebi neću!
      Ako si ti kraljica trotoara, ja sam kralj asfalta.
      Zaista su retki ti trenuci... kad mogu reći za sebe da mislim kako sam pametan! Ni ovo nije taj trenutak...
      Pametan postajem iz inata! Kad mi neko, a da to nisam ja, kaže da sam glup!
      A to da ja negiram nekim individuama i samo postojanje ljudske inteligencije, čista je podmetačina, ali, to je tačno!
      Paradigma čovekovog razvoja od majmuna ka ne-majmunu, je biti lenj u radu a vredan u izmišljanju.
      Umreću. To je loša vest. Dobra je, da zbog prepucavanja oko nadležnosti božje ili djavolove birokratije, mesto i vreme još nisu utvrdjeni.
      Kad naučiš živeti sam, pokrivaš plaštom oholosti i nadmoći samoću u sebi. Svet gledaš iz staklene kugle, i ćutnjom se braniš od predatora...
      Nekad volim kad sam sam. Danas ne...
      Kuvam neki bućkuriš iz kesice u šerpi, je li neko za finu večeru sa mnom, uz sveće?
















31. 8. 2012.

Tata Djepeto je rekao, da je zdravo da povremeno pijem tutkalo...




      Tata Djepeto je rekao, da je zdravo da povremeno pijem tutkalo...     
      Tata Djepeto mi je rekao da nikad ne lažem... A zašto mi je ovaj dugačak nos napravio, ne znam, njega mi?!
     Ako neko negde vidi Djepeta, neka mu kaže da sam sad pravi čovek!     
      Ako neko negde vidi Djepeta, neka mu kaže, da se i iz drveta suza može iscediti...!     
      Ja jesam drven. Ali, moje oči jesu suzne...




11. 8. 2012.

Ja bih sve one što rečenicu počinju sa "Ja" poslao psihijatru...




Ja sam Laki. Malo sam nervozan. A nemam razloga....
Mrzim to što sam uvek u pravu... Dokaži mi da nisam, i častiću te pivom!
Nekad sam bio lep, pametan i mlad a sada sam samo lud.
Ja sam krotitelj lavova. Dok me ne puste iz kaveza...
Ja sam realan. Zaslužio sam sve što sam doživeo...
Ono što gledam, ne mogu da imam... Ono što imam, ne mogu da gledam...
Srećom, nisu me još svi pročitali... Na žalost, nisam ni sam još uvek pročitao samog sebe.
Ja živim na zidu... Korak ovamo, ili onamo, i pao sam!
Ja sam grobar. Sahranjujem svoje neostvarene iluzije...
Ja sam direktor. Dobro nisam direktor, ali kolege mi kažu ujutro kad stignem na posao "gde si, direktore"?!
Ja sam džukac. Izdresiran da uvek trčim i lajem za točkovima...
Ja ću da pričam, vičem, lajem... i kad niko neće!
Kad kažem, sve je k...., zašto ne pomislite da sam mislio na karmu?
Kad ti neko priča kako je nekad bilo bolje, misli na to da je tada bio mlad... Mladi shvate šta su izgubili tek kad ostare.
Nije neobično da onaj ko ima manjka kose a viška kilograma, bora i godina stalno priča o ljubavi... Kad si mlad, jebeš i ne pričaš nikome.
Ne trebaju meni sad te moje stare ljubavi, treba mi samo ovo sećanje na njih...
Čuješ...? To moje srce kuca za tebe.
Gologuzna vremena ...
A ja se odao tom alkoholu…




3. 8. 2012.

Ja sam sanjar. Bar je to onaj bolji deo mene...





Nisam siguran da li sanjam ovu stvarnost, ili  živim svoj san...
Lakše mi je da mislim da još uvek sanjam...
Ja sam mesečar. Ako me negde sretnete, nemojte da me budite!
Ako me probudite, bojim se da ću svoj san zaboraviti...
Ja sam sanjar. Bar je to onaj bolji deo mene...
Po poslednji put prelazim daljine, mesta na kojima sam davno bio, posetiću drage ljude, ljude kojih više nemam, da još jednom uhvatim njihove poglede, nahranim se njihovim osmesima, prisetim se njihovih reči, i šta su mi značili... A onda... probudiću se srećan!
Ako me budete tražili, naći ćete me na mestu gde duga dodiruje zemlju... Ako je ta vaša duga i moja duga...




22. 7. 2012.

Ja sam kreativan. Od svakog voća napravim rakiju!




Pijem da ne zaboravim.

Postoji život i bez alkohola, ali je sranje!

Napuniću prazninu u duši, gajbom piva u nekakvoj rupi.

Sve šta sam uradio u svom dosadašnjem životu, bilo je duboko promišljeno pod uticajem alkohola, i doprinelo je mom bržem napretku...

Pa valjda mogu i ja da jednom u životu budem svaki dan pijan...

Ja sam jedan običan situiran porodičan čovek, koji ima lepu ženu i pametnu decu... Dobro, nisam običan, nisam ženjen i nemam decu, ali mi je zato situacija zamalo izmakla kontroli!

Ako te put nekad nanese pored te stare žalosne vrbe, ispred moje rodne kuće, odmori se malo na klupi u njenom hladu. Ali, nemoj da me zoveš. Nemoj da me čekaš. Moj hlad je sad na mestu ispod duge...

Ako odeš, pratiću te. Uvek te pratim. Ako odem, vratiću se. Uvek se vraćam.

Dovoljno sam pametan da shvatim da sam lud...

Nisam se promenio. Postao sam samo malo sebičniji i mnogo zajedljiviji...

Ko me znao, jevtino me prodao. I ostao siromašan...

Spavam sa leptirima... Kad se probudim, neće ih biti.

Sam sam. Samo sam. Samonikao. Samo ja. I ti si sa mnom!

Idi. Ostavi mi samo okrajak sna.

Volim reči. Igram se njima. Zidam rečima. Zidam kulu u koju ću da se sakrijem!

Oprosti mi bože, grešio si!




Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...